Gamer - puno pucnjave, seksa i akcije

Redateljsko scenaristički dvojac Mark Neveldine i Brian Taylor probio se brzim akcijskim filmom Ubrzanje ('Crank') u kojem Jason Statham mora stalno biti pod povećanom dozom adrenalina ako želi da mu srce nastavi kucati dovoljno dugo da kazni sve koje kazniti treba. Ta ukratko ispričana priča zapravo dobro sažima i njihov filmski izražaj. Što brži tempo, što više pucnjave i uzbuđenja, što više akcije i seksa. I naravno, bez puno mudrosti.

Takvo je bilo i 'Ubrzanje 2', a ista je formula primijenjena i sada na 'Gameru'. Čak je i Gerard Butler u naslovnoj ulozi također grubi tip sličan Stathamu. Čini se ipak da najnoviji uradak ima i nešto veći budžet, vjerojatno zahvaljujući financijski uspješnim 'Ubrzanjima'. Međutim, nedovoljno velik da to zaista čini neku ulogu.

No, priča je ovaj put ipak nešto kompleksnija, što doduše za ovakav tip filma i nije nužno najbolje. U bliskoj budućnosti reality showi virtualne kompjutorske svjetove s avatarima zamijenit će nova zabava. Igra u kojoj igrači upravljaju stvarnim ljudima koji moraju izvršavati sve njihove zapovijedi.

Prva takva igra koja se pojavila bila je 'Society' u koju su se prijavljivali mahom siromašni i gubitnici, a igrači su njima upravljali i tjerali ih na što god im padna na pamet, najčešće na kojekakve vrste seksa. Zatim se pojavila nova, ratno-akcijska igra, 'Slayers', u koju su ubačeni osuđenici na smrt kojima je obećano da će biti oslobođeni ako prežive 30 borbi. 'Slayersi' su postali najpopularnija zabava na cijelome svijetu, od nje se financiraju američki zatvori, a njen tvorac Ken Castle postao je basnoslovno bogat.

Od osuđenika nitko nije preživio niti deset borbi osim Kablea (Butler) koji je dogurao do 27 i postao svjetski poznat. No u Kableovom sjećanju je ključ koji može upropastiti Castlea i on nema namjeru dozvoliti da Kable preživi sljedeće tri. Ilegalno udruženje hakera Humanz koji se bore protiv Castleovih nehumanih igara pokušat će pomoći Kableu da preživi, ponovno uspostavi kontrolu nad sobomi razotkrije Castlea.

Amber Valletta i Gerard Butler

U samoj osnovi priče su nanostanice koje se mogu ubaciti u čovjekov organizam, kopirati prirodne stanice te ih zamijeniti, omogućivši tako da se čovjekom upravlja izvana. I tu postoji mnogo štofa za etička preispitivanja o razvoju zabave i tehnologije, a čak i da se ne ide previše nauštrb akcije i zabave. No, Neveldine i Taylor su to gurnuli potpuno u drugi plan kao da tek žele imati alibi da su ovaj put ipak pokušali napravili nešto ozbiljniju priču. Očigledno je da ih to zapravo ne zanima previše i da ima je najbitnije pokazati što više ispaljenih metaka, bučnih eksplozije, krvi i seksa. Kada je već tako, šteta je što to ne čine na dovoljno vizualno zanimljivo, jer suludo brza montaža i pokreti kamere više pridonose konfuziji i zamoru oka negoli atraktivnosti.

Kako god bilo, treba priznati da su Neveldine i Taylor ostali dosljedni sebi, te da ljubitelji dosadašnjih filmova vjerojatno neće biti previše razočarani. Oni koji žele više, možda će u natruhama primijetiti utjecaje starih akcijskih Carpanterovih filmova, ali to će samo stvoriti žaljenje što ti utjecaji nisu preuzeli kontrolu nad Naveldineom i Taylorom.