Fraktali Emila Herona Vargovića

Najnovija likovna izložba u Zagrebu, Emila Herona Vargovića, umjetnika specifičnog rukopisa utemeljena na nesvakidašnjim motivima, potvrđuje čudesne mnogostrukosti ideja i izraza umjetnosti.

Gospodine Vargović, upravo izlažete fraktale u MultiRay Centru u Martićevoj ulici.

- Umjesto galerija, pokazalo se da je puno bolje izlagati u prostorima gdje dnevno prođe puno posjetitelja. Čekaonica u MultiRay Centru je idealna pozicija. Ljudi dok čekaju na pregled imaju dovoljno vremena da uoče izložene slike. Većina njih zbog obaveza ili osobnih interesa nikad ne bi ni ušla u galeriju. Dodatno, ako su zainteresirani, dobiju povratnu informaciju od dežurnog osoblja. Uvijek su na raspolaganju katalog i deplijan. Slika mora dobiti svoj zid da bi počela živjeti nezavisno od autora. Ako je taj zid izložen pogledima što većeg broja posjetitelja, njen život ima više smisla.

Što su fraktali?

- Fraktali su odrazi beskonačne složenosti stvarnosti u koju smo uronjeni. Brojevi koje grade stvarnost nadilaze našu mogućnost predočavanja. U ljudskom mozgu 85 tisuća milijuna neurona povezanih u informacijsku mrežu formiraju našu svijest. Svaka naša misao, emocija, sjećanje, doživljaj posljedica je skladnog rada mreže kao cjeline. U svemiru se procjenjuje se da postoji 2 tisuće milijardi galaksija. Tipična galaksija sadrži oko 100 milijardi zvijezda. Takvi brojevi su teški za predočiti. Fraktali u dvije dimenzije objedinjuju i vizualiziraju takvu neizmjernost.

Doista je riječ o osebujnom umjetničkom izrazu i produkciji.

- Jedan kompleksan sustav stvara drugi kompleksan sustav. Procesor na računalu sa svojih 4 tisuće miliona tranzistora. vođen matematičkim algoritmom stvara točku po točku slike. Za galerijski format slike dimenzija 100x162 cm potrebno je stvoriti 214 miliona točaka. Svaka točka traži stotine miliona ponavljanja i ispitivanja dok ne dobije svoje pravo postojanja na slici. Takav proces nastajanja svojstven je prirodi. U prirodi jedan kompleksan sustav kroz dugi niz promjena stvara drugi kompleksan sustav. Ponavljanja i korekcije osnova su razvoja i evolucije.

Izložba nosi zanimljivi naslov Sada i ovdje- Odrazi sveobuhvatnosti.

- Vrijeme doživljavamo kao neprekinuti tijek iz prošlosti kroz sadašnji trenutak prema budućnosti. U trenutku stvaranja, kad postoji samo namjera da se ideja realizira i prenese u stvarni svijet boja i oblika, vrijeme prestane biti tijek. Postane istovremenosti svih mogućih trenutaka koji postoje sad i ovdje. Takva jedna sveobuhvatnost gdje su svi mogući razvoji događaja i sve moguće posljedice istovremene, otvaraju poruku koja slike fraktala nose u sebi.

Kolorit je vrlo nazočan.

- Boje i oblici fraktalnih slika odraz su njihove duboke povezanosti sa oblicima koje nalazimo u prirodi. Iskra pri električnom izbijanju, ljudska pluća, brokula, puno je primjera fraktalnih struktura. Koliko god da promatramo prirodu, uvijek će se pojaviti novi začudni odnosi boja. Zalazak sunca skriven je u mogućnostima fraktalne vizualizacije. Na umjetniku je da ga oslobodi.

Također, vrlo je uočljiv energetski naboj.

- Naše iskustvo, memorija i naučeni obrasci ponašanja podešeni su tako da nam osiguraju sigurno postojanje u svijetu koji poznajemo. Nakon određenog broja godina to su čvrste točke na kojima počiva naše postojanje i koje nismo spremi mijenjati. Suočavanje sa novim, apstraktnim, vizualno atraktivnim daje novi naboj i otvara spoznaju da je svijet oko nas drastično drugačiji od očekivanog. Često puta neprihvatljivo drugačiji. Energija da se napravi iskorak i pogleda u novom smjeru mora biti dostatna, bez nje nema promjene. Priroda nas je stvorila da djelujemo na principu minimalnog ulaganja energije. Meni osobno slike fraktala služe da ne zaboravim spoznaje koje je teško prenijeti riječima. Nije nemoguće, ali je daleko jednostavnije vizualno. Poput muzike koju je potrebno proživjeti da bi se o njoj moglo pričati.

Koliko fraktali korenspondiraju s umjetnošću?

- Digitalni svijet stvaranja opterećen je stavom da računalo samo stvara bez potrebe za ljudskom sudjelovanjem. Redovito se postavlja pitanje mog doprinosa stvaralačkom činu. Da li samo koristim već izračunate slike i slažem ih u jednu, gotovu cjelinu? Komentari idu do razine da će u jednom trenutku umjetna inteligencija sama početi stvarati slike i da neće biti potrebe za ljudskim sudjelovanjem. Takvi stavovi odražavaju opću sklonost poistovjećivanja alata sa gotovim dijelom. U klasičnom, analognom, svijetu kist i paleta boja su alat preko kojeg jednoznačno nastaje umjetničko djelo. Ako iza tog alata stoji osoba koja ima što prenijeti. Samo posjedovanje kista i boja ne stvara ništa.

U digitalnom svijet računalo je alat koji otvara mogućnosti. Ako ga znamo i želimo koristiti, proces stvaranja je isti. Unutrašnji nemir koji traži suočavanje i razrješenje kroz ideju ili inspiraciju je početak. Računalo i matematički algoritmi su način da se takav nemir oslobodi i oživi u stvarnom, analognom svijetu. Nakon toga dolazi suočavanje sa rezultatom, da li nastalo djelo mijenja moju unutrašnju priču, kako se odražava, da li je ostala poruka koje je sve pokrenula . Osobni sud je najvažniji. Tu imam privilegiju da nastalu sliku mogu gledati odvojeno od stvaranja, kao da je prvi put vidim. Nakon toga ide prosudba drugih, nezavisnih promatrača. Ako slika dobije zid, ide u svoj život i ne ovisi više o mom postojanju. Umjetnost mijenja našu unutrašnju strukturu. Ako se takav proces dogodi, izbor alata je nebitan.

Što je novo u atelijeru?

Planovi, izložbe...?

Početkom 2023. godine trebala bi biti završena izložba sa 20 platna 100x162 cm koja stoji u pripremi još od početka COVID pandemije.

Do kraja 2022. godine u planu je produkcija četri video materijala sa animiranim fraktalima trajanja do 10min za potrebe terapije u Srčanoj stanici Zagreb.

Do sredine 2023. u planu je produkcija tri videa sa animiranim fraktalima za Planetarij u Rijeci trajanja do 15 min.