Fleksibilizacija rada pod ruku s pandemijom

Javna rasprava o novim izmjenama radno-pravne materije u Hrvatskoj protječe uglavnom u monolozima. Naime, najprije je Vlada RH kao predlagač istaknula svoj nacrt novog Zakona o radu (ZOR), a zatim su predstavnici radništva krenuli s primjedbama. I to je zasad sve, jer posebnih reakcija s vladine strane još uvijek nema.

Odnos trenutno možemo protumačiti kao odmjeravanje snaga, pritom uobičajeno neuravnotežen. A sve je započelo uvodnom konstatacijom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da je cilj tih izmjena - pokretanje gospodarstva i zaštita poduzetničkih aktivnosti.

Takav politički horizont, međutim, teorijski zapravo uopće ne bi trebao biti predmetom dotične legislative. ZOR načelno ipak služi obrani radničkih prava, tj. boljoj poziciji radne snage na tržištu. Unapređenju gospodarstva posvećeni su načelno neki drugi instrumenti, poput monetarne i fiskalne i industrijske politike, itd.

Državna neodgovornost

O kroničnoj pasivnosti hrvatskih vlasti po tom pitanju i pripadajućim strategijama, pisali smo ovdje više puta. No što s tiče državnog tretmana radništva u RH, zacijelo je dovoljno primijetiti znanu činjenicu o šampionskoj hrvatskoj poziciji u EU kad je u pitanju rastuća količina nesigurnih, prekarnih oblika zaposlenja.

Sunčica Brnardić, savjetnica u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, smatra da aktualni vladin prijedlog potvrđuje takvu orijentaciju: „Slijedi da se i dalje, unatoč drastično promijenjenim okolnostima, ne odustaje od predodžbe da u područje rada treba intervenirati prvenstveno kako bi se što više zaštitilo poduzetnike i dodatno ih se rasteretilo već ionako slabo poštovanih obveza koje imaju prema radnicima. Radi se, naravno, o potpuno krivoj predodžbi, odricanju odgovornosti od strane države i propuštanju prilike da se prepoznaju pravi problemi i utre put podizanju kvalitete radnih mjesta u Hrvatskoj, koje nam hitno treba."

Drugim riječima, hrvatskoj ekonomiji može se u vezi sa statusom radnika pomoći jedino ako bi se on poboljšao. Ta je činjenica potvrđena između 2013. i 2020. godine, odnosno nakon ulaska Hrvatske u EU. Enormni odljev domaće radne snage ukazao je na njenu drastičnu potplaćenost, pa je hrvatsko tržište rada bilo prinuđeno posegnuti za intervencijama.

Nereguliranje kućnog rada

Dijelom su one išle u smjeru podizanja cijene rada, ali još i više od toga se forsiralo uvoz jeftinije radne snage s istoka. Savjetnica u SSSH-u drži kako će se daljnja fleksibilizacija rada nametati u okviru smanjivanja ugovora na određeno vrijeme, u skladu s već klasičnim poslodavačkim zahtjevima, npr. onima za lakše otpuštanje zaposlenih.

„Problem nevođenja politike plaća koji je uzrokovan sustavnim slabljenjem pregovaračke moći radnika, pak, rješavat će se populariziranjem američkog modela rada za više poslodavaca i proširivanjem dopuštenog radnog vremena", rekla nam je ona.

Ipak, s 2020. godinom došla su nova iskušenja, ona pandemijska. Temeljito uzdrmana hrvatska ekonomija nije zasad pronašla recept za stabilizaciju, a među najvećim konkretnim i neposrednim izazovima novonastalog konteksta ističe se danas rad izvan prostora poslodavca.

„No on se ovim zakonskim okvirom namjerava poticati, a ne dodatno regulirati s ciljem zaštite radnika u odnosu na već sad postojeći, inače korektan zakonski okvir. Takav rad mora biti dobrovoljan, radnik mora imati osigurane sve uvjete i pokrivene sve troškove, a teret takve organizacije rada nikako ne smije pasti na radnika, pogotovo u vidu radnog vremena", riječi su Sunčice Brnardić.

Pandemija kao izlika

U praksi okolnosti izgledaju bitno drukčije, pa se rad u „kućnom uredu" prečesto odvija na teret radnika. A to nakon što se pokazalo da državna krizna financijska pomoć nerijetko završava na računima privatnih vlasnika poduzeća, umjesto tamo gdje je upućena - za plaće zaposlenika. Stoga se među glavnim odjecima vladina prijedloga ovih dana ističe teza da se novim ZOR-om pandemijski kontekst zloupotrebljava s istom svrhom fleksibilizacije rada umjesto nominalno propisane zaštite radnika.

Ekonomski analitičar Bojan Nonković iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) napominje za DW kako se u javnim komuniciranjima Vlade RH od sredine 2020. tvrdilo da se u izmjene Zakona o radu ide kako bi se regulirao rad od kuće za vrijeme pandemije.

„A sada saznajemo da će mijenjati više od polovice članaka ZOR-a", dodaje on, „pa na osnovu viđenog smatram da se rad od kuće u ovom slučaju koristi kao izlika za sveobuhvatnije promjene na štetu radnika. Rad od kuće i svi njegovi aspekti su se i do sada mogli, bez ikakvih zapreka, dogovoriti kroz dodatak ugovora u radu. Ne vidim potrebu da se ZOR pod tom izlikom mijenja, pogotovo ne na ovako radikalan način."

„Isto tako, u svrhu toliko zazivane fleksibilizacije, ne vidim razlog zašto bi se zakonski normiralo nešto o čemu se radnik i poslodavac mogu direktno dogovoriti kroz dodatak ugovora o radu. Ako bi duh Zakona o radu trebao biti zaštita slabije strane, tj. radnika, onda bi on trebao sadržavati odredbe po kojima radnik ima pravo na naknadu povećanih troškova proizašlih zbog rada od kuće, npr. većih računa za grijanje i ostalih režija", upozorava ovaj ekonomist iz BRID-a.

Nezaštićeni sindikalisti

U obrazloženju izmjena ZOR-a tvrdi se nadalje da će olakšani rad od kuće dovesti do pozitivnog utjecaja na roditelje manje djece.„Ovo proizlazi iz vrlo patrijarhalne vizije obitelji", tvrdi Nonković, „u kojoj su roditelji - pri čemu se vrlo jasno cilja na žene - u najvećoj mjeri odgovorni za reprodukciju obitelji, umjesto da naglasak bude na unaprjeđenju socijalnih servisa kao što su vrtići."

Bojan Nonković skreće pažnju na još jedan indikativan detalj zakonskog prijedloga: smanjenje zaštite sindikalnih povjerenika od poslodavaca, jer bi se ona po novom ukidala odmah po odstupanju povjerenika sa sindikalne dužnosti, dok prema sadašnjem pravu traje pola godine potom. To je svakako alarmantna i ničim rastumačena inicijativa, osim ako ne uzmemo u obzir da je sukladna ranijim zahtjevima poslodavaca.

Općenito, tako je moguće objasniti i razmjernu šutnju potonjih u odnosu na nacrt novog ZOR-a, upadljivo kontrastnu žamoru uznemirenih sindikalista. No rasprava je tek započela, i vjerovati je da neće ostati samo na formalno isturenim zamjerkama, pa će se u dogledno vrijeme morati nanovo izjasniti i predlagač, Vlada RH.