Farmaceuti razvijaju samo lijekove za bogate

Farmaceutska industrija jedna je od rijetkih kojima recesija ne škodi, dapače, zarade su svake godine sve veće. Uz to, na tržište neprestano izlaze novi lijekovi, no najveći dio njih razvijen je za bolesti koje pogađaju stanovnike bogatih zemalja.

S druge strane, malarija ili tuberkuloza, bolesti koje se pojavljuju gotovo isključivo u zemljama Trećeg svijeta, već desetljećima nisu bile tema ozbiljnog istraživanja, što znači da nema niti novih generacija lijekova.

Aktivisti američke organizacije za zaštitu potrošača Public Citizen optužili su farmaceutsku industriju da se bavi samo razvojem lijekova za bogate, dok su stanovnici zemalja u razvoju potpuno zapostavljeni. 

Istini za volju, navode i greške zemalja u razvoju koje nikako da razviju zdravstvo na razinu gdje bi lijekovi mogli biti dostupni velikom broju stanovnika, pa tako nema ljekarni i ambulanti osim u velikim naseljima, no sve to ne oslobađa farmaceutsku industriju i njihovu poslovnu politiku.

Public Citizen naročito naglašava netransparentnost troškova razvoja novih lijekova, što je uobičajena izlika farmaceutske industrije koja troškove u rijetkim prilikama kad govore o tome procjenjuje na 600 do 800 milijuna dolara po lijeku.

Aktivisti su dokazali da razvoj košta maksimalno stotinjak milijuna dolara, a naročito su ogorčeni činjenicom da je dobar dio te sume pao na leđa poreznih obveznika putem raznih subvencija za istraživanje na sveučilištima, koja su polazno mjesto za razvoj lijeka upravo zbog mogućnosti da farmaceutske tvrtke na taj način mogu potrošiti simbolična sredstva na inicijalni razvoj.