Evoluiraju li muškarci brže od žena?

Žene nerijetko, povremeno i opravdano, smatraju da su muškarci primitivni, ali novo istraživanje moglo bi poljuljati bezvremenski 'sukob' onih s Venere i onih s Marsa. Časopis Nature objavio je rezultate istraživanja s instituta Whitehead u Cambridgeu prema kojima kromosom Y, ono što muškarca činim 'muškim', evoluira puno brže od ostatka ljudskoga genetskog koda.

U istraživanju u kojem su ljudski Y kromosomi uspoređeni s onima čimpanzi, naših najbližih srodnika, otkriveno je kako između njih postoji oko 30 postotna razlika. To je mnogo više od dva posto koliko iznosi ukupna razlika između ostatka genetskog koda čovjeka i čimpanze. Do velikih razlika došlo je prije oko šest milijuna godina, kažu znanstvenici, što je za evolucijske pojmove relativno kratak period, piše Discovery News.

"Y je kromosom koji kod ljudi najbrže evoluira. On je u gotovo stalnom stanju promjene, kao kuća koja se neprestano renovira i dorađuje", slikovito opisuje dr. David Page, jedan od suautora studije.

No, prije nego muškarcima 'genetski ponos' udari u glavu, u obzir se mora uzeti i činjenica na koju je upozorila voditeljica studije Jennifer Hughes, a to je da brža mutacija kromosoma odgovornog za spol, ne znači da su muškarci na višoj evolucijskoj razini od žena.

"U opsežnom istraživanju Y kromosoma utvrđeno je kako na ljudskom kromosomu postoje cijeli geni koji kod čimpanza uopće nisu prisutni", rekla je Hughes i dodala kako se istraživanje neplanirano odužilo na dvije godine upravo zbog otkrića tih evolucijskih promjena.

Daleko od 'izumiranja'

Do nedavno se smatralo kako Y kromosom ima prilično neugledan status u području genetike, osobito jer sadrži manje gena od drugih kromosoma. Prije nekoliko godina neki znanstvenici su čak predviđali da se Y kromosom toliko 'smanjuje' da će za 50 tisuća godina potpuno nestati, a s njim naravno i muškarci.

"Priča nije ni približno jednostavna. Zabavno je reći da će muškarci jednoga dana izumrijeti, ali znanost govori upravo suprotno", rekla je Hughes, a s njom se složio i dr. Page rekavši kako "Y kromosom ima još pokojeg asa u rukavu".

Hughes i Page imaju još razloga da kromosom Y smatraju jednim od nositelja evolucijskih promjena. Jedan od njih je i to što je Y kromosom 'usamljen' odnosno za razliku od ostala 44 kromosoma, nema svoj par. Zbog toga se kada dođe do mutacije ne može rekombinirati uz pomoć svog para i time 'popraviti' nastalu promjenu što je slučaj kod primjerice X kromosoma koji, u paru, imaju žene.

Još jedan razlog koji navode autori studije vezan je uz parenje odnosno razmnožavanje. Kod čimpanzi je slučaj da se ženke, kada dođe vrijeme za to, pare često i s više partnera pa su njihovi partneri pod velikim pritiskom kako bi svoje gene prenijeli na iduću generaciju. Kako bi provjerili utjecaj promiskuiteta na mutacije Y kromosoma Hughes i Page planiraju usporediti taj kromosom kod makakija, koji su prilično promiskuitetni, te kod marmoseta, malene vrste majmuna koja je prilično monogamna, vjerojatno i više nego su to bili rani pripadnici ljudske vrste.

Studija iz Cambridgea je, uz bolji uvid u 'otpisani' kromosom, oduševila brojne genetičare od kojih su mnogi izjavili kako već nestrpljivo iščekuju nastavak istraživanja jer i njih očito zanima znanstveni odgovor na pitanje tko je na višem stupnju evolucije - muškarci ili žene?