Erdogan pobijedio, demokracija izgubila

U Turskoj je započela jedna nova era. Predsjednik Recep Tayyip Erdogan je zacementirao svoju moć najmanje za idućih pet godina. Novi sustav dozvoljava predsjedniku da direktno postavlja ministre u kabinetu, daje mu moć da izdaje dekrete i imenuje članove pravosudnog aparata.

Erdogan je ostvario većinu već u prvom krugu predsjedničkih izbora iako je njegova stranka AKP ostvarila sedam posto manje glasova nego na prethodnim izborima 2015. (42,5 posto 2018., 49,5 posto 2015.).

Velika pobjeda Erdogana

Da, ovo je velika pobjeda Erdogana. Ali velika pobjeda u vrlo polariziranoj zemlji. Oni koji su birali AKP slave, dok je druga polovica nacije duboko razočarana jer zna da je to kraj demokracije. Oporba je ojačala, ali to nije bilo dovoljno. Unatoč pritužbama o manipulaciji izbora, AKP se brzo proglasio pobjednikom i ostat će pri tome po svaku cijenu. To je deja-vu referenduma 2017. na kojemu su oni koji su glasali s "DA" osvojili tijesnu većinu i tako utabali stazu za promjenu Ustava. Izbori 24. lipnja bili su zadnja šansa za revidiranje te odluke. I zadnja šansa Turske za očuvanje demokracije. Oni koji su glasali za oporbene stranke i sve ono što one zastupaju morat će sada naći načina da se prilagode novom sustavu.

Svijet samo gleda

Ako Europska unija odluči formalno obustaviti proces pristupa Turske EU-u, ona će ignorirati onu drugu polovicu zemlje koja se bori za demokraciju. Ako ga ne obustavi, onda će morati pronaći način da se postavi prema zemlji koja stalno krši vrijednosti na kojima je zasnovana Europska unija. Tišina kojom su svjetski vođe popratile prve prijevremene rezultate izbora sugeriraju oprez s kojim će se tretirati Turska.Svijet dugo promatra ono što se događa u Turskoj. I nastavit će to činiti s obzirom da Turska nije saveznik kojemu se tek tako mogu okrenuti leđa. Pritom će turski odnosi sa Zapadom, prije svega s Europom, biti veći izazov nego ikada ranije - vjerojatno prije za europske partnere nego za turskog predsjednika. On sada naime ima potvrdu koja mu je trebala da bi legalizirao širenje svoje moći. A to je već prakticirao i tijekom izvanrednog stanja koje je proglasio nakon neuspjelog pokušaja puča 2016.

Utihnula oporba

Nakon poraza oporbe, njezini pristaše su frustrirani da je sve tako utihnulo. Erdoganov glavni konkurent, Muharrem Ince iz CHP-a se u međuvremenu oglasio i unatoč prigovorima o nepravilnostima izbora i nefer uvjetima u predizbornoj utrci, on je prihvatio izborni rezultat.

Erdogan pak sada mora zavrnuti rukave i baciti se na rad na oporavku turske ekonomije. Pobijediti na izborima je jedno, a okončati krizu turskog gospodarstva nešto sasvim drugo i u to će on morati uložiti puno više napora, bez obzira koliku moć kao predsjednik imao.