« Svijet
objavljeno prije 2 dana i 16 sati

Dilema oko izbjeglica koje stižu morskim putem

Migracijske rute preko Sredozemlja do Europe opasne su po život. Odnos prema ovom pitanju pokazat će je li EU sposoban za razumnu migracijsku politiku, smatra Christoph Hasselbach

Što kad odlaze ovako?
Što kad odlaze ovako? (Arhiva)
Više o

brodovi

,

izbjeglice

Dva događaja bacaju svjetlo na politiku azila Europske unije: talijanska obalna straža u srijedu ujutro spasila je 84 osobe s oštećenog gumenog čamca bez motora. Prema talijanskim izvorima, tome je prethodila višesatna svađa između predstavnika Libije, Malte, Gibraltara i Francuske oko toga tko je odgovoran za izbjeglice-brodolomce.

Drugi događaj je objavljivanje izvještaja Visokog povjerenstva UN-a za izbjeglice (UNHCR) i drugih organizacija. U izvještaju se kaže da nije samo ruta Sredozemljem posebno opasna, već da je put kroz Afriku u pravcu Europe "jedna od najsmrtonosnijih ruta na svijetu za izbjeglice i migrante". Oni se izloženi "zlostavljanju, mučenju, prisilnom radu, seksualnom iskorištavanju i ubojstvima".

Posebno Libija, koja je inače tranzitna zemlja za izbjeglice i migrante koji žele u Europu, "nije sigurno mjesto za ljude", pišu autori izvještaja UNHCR-a. Tu u igru ulazi i europska politika o azilu. U ime EU-a libijska obalna straža presreće mnoge čamce koji su krenuli prema Europi i vraća ljude natrag - u zemlju u kojoj im, prema UN-u, prijete najteži progoni.

Berlin želi reformu Zakona o azilu

Izbjeglicama iz čamca, koje je Italija sada preuzela i koje će za početak biti dovezene na talijanski otok Lampedusu, "uspjelo je" dokopati se Europe. Njihovo konačno prebivalište u Europi još nije određeno. Uslijedit će uobičajeno prosjačenje za nalaženje moguće zemlje domaćina. No već je jasno koje zemlje to neće biti: tako na primjer Mađarska i Poljska neće dozvoliti da nijedan izbjeglica prijeđe njihove granice.

Njemačka vlada obvezala se da će poticati reformu politike azila EU-a za vrijeme svog predsjedanja Unijom. Za Berlin reforma znači da svi trebaju sudjelovati u procesu prihvata izbjeglica i migranata. Ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer također traži svojevrsno preliminarno ispitivanje zahtjeva za azil na vanjskim granicama EU-a, kako bi se oni koji nemaju šansi da budu prihvaćeni, odmah mogli poslati natrag.

Oba plana su od početka naišla na ogromno protivljenje: države koje odbijaju prihvatiti izbjeglice godinama ostaju pri odlučnom "Ne!" Oni sigurno ne žele da im Njemačka, zemlja koja je 2015./2016. za izbjeglice proglasila kulture dobrodošlice, nameće migracijsku politiku koju oni kategorično odbijaju. S druge strane - i tako se vraćamo na dva aktualna događaja - preliminarne provjere azila na vanjskim granicama EU-a znače da bi azilanti ostali zaglavljeni u izrazito opasnim zemljama poput Libije.

Velikodušnost i žilavost

Kritičari spašavanja migranata iz mora tvrde da svaka spasilačka akcija na Sredozemnom moru povlači za sobom novi izbjeglički val i da se havarije čamaca namjerno izazivaju. Jasno je da bi dolazak novih milijuna ljudi u zemlje EU-a pokrenuo najozbiljnije socijalne nemire i sukobe.

EU se zaglavio u konfliktu koji se teško može riješiti: spašavanje ljudi iz mora je nešto što se samo po sebi podrazumijeva, čak i ako je dio računice krijumčara ljudi. A vraćanje u Libiju, kao što je ponovo pokazao izvještaj UNHCR-a, je nešto što ne bi smjelo činiti. S druge strane, EU ne bi trebao poticati migrante na bijeg.

Ako rješenje uopće postoji, sastojat će se od mnogo malih koraka. Bit će to koraci humanosti i velikodušnosti ali i teški koraci odbacivanja. Držati se samo prvog - bilo bi neodgovorno, a samo drugog - neljudski. Jedino cjelokupna slika daje vjerodostojnu europsku politiku azila.

Piše: Christoph Hasselbach/DW
31.07.2020. 18:59:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh