Crkva danas ulazi u vrijeme korizme

Korizma je u Crkvu uvedena u 4. stoljeću kao spomen na četrdesetogodišnji boravak Izraelaca u pustinji, a njezin glavni smisao Crkva označuje svojom liturgijom, unutrašnjom obnovom svakog pojedinog kršćanina i cijele kršćanske zajednice.

Drugi vatikanski sabor odredio je pokoru korizmenog vremena, a to su molitva, post, odricanje, proživljavanje istinskih kršćanskih vrijednosti te skrb za siromašne.

U liturgijskoj praksi neizostavni dio korizme je obavljanje pobožnosti križnog puta, obično petkom. Svećenici su, dok služe misna slavlja i druge liturgijske obrede, odjeveni u ljubičasto ruho, simbol pokorničke boje, nema ukrašavanja oltara, a ispuštaju se svečani dijelovi mise.

Unutrašnjom i vanjskom pokorom Crkva nas želi pripraviti za najveću tajnu Božje ljubavi prema ljudima, na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Kako nas uči nauk Crkve, sam Isus Krist, da bi što bolje pokazao svoju ljubav za ljude, ljudske slabosti i grijehe, proveo je četrdeset dana u pustinji, nakon čega je slijedila njegova muka, smrt i uskrsnuće.

Papa Benedikt XVI. u korizmenoj poruci za ovu godinu pod nazivom "Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista" poziva vjernike na iskreno preispitivanje života u svjetlu evanđeoskih učenja, osobito o pravednosti. "Božja se pravednost stubokom razlikuje od ljudske. Čovjek se može buniti zbog te pravednosti križa jer ona iznosi na vidjelo da čovjek nije neko samodostatno biće, već treba drugoga da bi bio potpuno to što jest.

Obratiti se Kristu, vjerovati evanđelju znači izići iz opsjene, iz samodostatnosti te otkriti i prihvatiti vlastitu bijedu - siromaštvo drugih i Božje siromaštvo, potrebu za njegovim oproštenjem i prijateljstvom.

Neka ovo vrijeme pokore bude za sve vjernike vrijeme istinskog obraćenja i intenzivnog upoznavanja Kristova otajstva, koji je došao ispuniti svaku pravednost", poručuje Sveti otac u korizmenoj poruci.