Claudio Margis: Život je vredniji od svake literature

DOK sam čitao ovaj roman, sjetio sam se primjedbe Danila Kiša iz ‘Grobnice za Borisa Davidoviča' da junaci u grčkim mitovima moraju učiniti neko zlo kako bi ih zadesila tragična sudbina, a kako je nama na Balkanu dovoljno samo da se rodimo - rekao je preksinoć književnik i kritičar Nikola Petković na predstavljanju knjige ‘Naslijepo' jednog od najznačajnijih talijanskih pisaca Claudija Margisa, koji je gostovao u Profilovoj knjižari. 

Petković, veliki poznavatelj Magrisova opusa, također je istaknuo kako je u romanu ‘Naslijepo' od velike važnosti i ‘prostor optimizma', odnosno autorski princip nade, budući da se naslijepo i voli i daje drugima, a ne samo mrzi. - Nakon ovoga romana, svjetska književnost više ne bi trebala biti ista. On najavljuje neko novo vrijeme, a činjenica da mu još nema imena samo svjedoči da mu je ‘Naslijepo' vjesnik - istaknuo je Petković.

Organizatori gostovanja
Magris je u Zagrebu gostovao na poziv više kulturnih institucija - Talijanskoga kulturnog instituta i direktorice Paole Ciccolelle, tribine Profil Megastorea te Hrvatskoga društva pisaca i nakladničke kuće Durieux.

Ljiljana Avirović, dugogodišnja prevoditeljica Margisovih djela je pak u pogovoru knjizi odredila kompleksnost prijevoda sa ‘od Biblije i grčkoga mita do Gologa otoka, kroz autorovu dušu'. U svome izlaganju, gostujući je pisac govorio o svom dugogodišnjem interesu za žrtve povijesti. - Intrigiraju me životi ljudi koji se uvijek nađu na krivome mjestu u krivo vrijeme. ‘Naslijepo' je svojevrstan hommage takvim ljudima. Svaki čovjek zaslužuje biografiju, a pisati je znači prepisati nešto što je veće od nas. Život je vredniji od svake literature - rekao je Magris.

Voditelj preksinoćnjeg predstavljanja Ivica Prtenjača primijetio je kako bi ovu knjigu trebalo predstaviti i u Rijeci, jer se u njoj intenzivnije osjeća blizina i Trsta i Golog otoka. Pisac i književni kritičar Claudio Magris rođen je u Trstu 1939. godine. Redovni je profesor moderne i suvremene njemačke književnosti na Sveučilištu u Trstu. Objavio je brojna djela, od kojih su neka prevedena na više od dvadeset stranih jezika. Sam je priznao da je ovo posljednje pisao punih petnaest godina.