Čega se djeca boje

Možda ste primijetili kako se djeca ponekad boje grmljavine ili čak vožnje automobilom, a neki od tih strahova možda vam je čak zadao i pokoji problem kada je navečer trebalo zaspati ili ujutro izaći iz kuće. Iako postoji dosta različitih dječjih strahova s kojima ste se možda imali prilike susresti, nekoliko njih zasigurno spada u one najčešće, a pojavljuju se kod skoro svakog djeteta. 

Dojenčad i djeca do 2 godine starosti najviše se boje stranaca i glasnih zvukova. Što se tiče straha pred nepoznatim osobama, najstresnije razdoblje za djecu po tom pitanju je oko 6. do 8. mjeseca, kad počnu puzati i polagano se fizički odvajati od roditelja. No pritom je taj strah i koristan jer djecu sprječava da se udaljavaju predaleko od roditelja. 

Strah od glasnih zvukova javlja se jer dojenčad nema dokraja razvijen osjetilni sustav. Djeca će možda pokazati nervozu ako glasno zagrmi ili zbog zvukova glazbe, a mogla bi čak razviti strah od određenog mjesta ako ga često budu imala prilike poistovjećivati s određenim neugodnim zvukovima.

Djeca između 3 i 4 godine starosti najčešće se boje životinja i mraka. Ljudski mozak od davnih je vremena naučen biti na oprezu zbog straha od grabežljivaca, a djeci koja još nisu naučila razliku između opasne zvijeri i susjedovog pekinezera, psa bi često mogla doživljavati kao ozbiljnu opasnost, pogotovo ako nisu odrastala u blizini nekakve životinje.

Strah od mraka javlja se s razvitkom dječje mašte. U ovo životno doba dijete počinje aktivno istraživati svijet, što znači da tek treba otkriti što je stvarno, a što u obliku straha samo proizvod njegove mašte. Odjednom mu tama u kojoj je dosad spavao počinje izgledati kao prilika da ga dohvate čudovišta.

Djeca između 5 i 6 godina starosti obično strahuju da će razljutiti učitelja ili se ozlijediti. Treći strah je onaj od loših snova. Kad napokon krenu u vrtić ili školu, odgajatelj ili učitelj postanu osobe od autoriteta čija pravila djeca još ne poznaju, pa je normalno da se boje posljedica.

U to doba djeca po prvi puta shvaćaju da ozljeda neće nestati ako mama ili tata poljube bolno mjesto pa je moguće da se boje kako će od male ozljede koljena možda početi kašljati i cijeli tjedan morati provesti u krevetu.  

Strah od loših ili strašnih snova normalna je pojava u ovom stadiju razvoja mozga koji pokušava razlučiti razliku između stvarnosti i dječje mašte.

Djeca od 7 i više godina boje se iznenadnih tragedija, bolesti i smrti. Djeca napokon počnu percipirati događaje koje slušaju ili usput čuju. U Americi hara uragan? Ali gdje je Ametika, možda tamo iza parka! 

Zbog toga što počinju shvaćati apstraktne pojmove, djeca će puno ozbiljnije shvaćati bolest i smrt, pogotovo ako pritom imaju priliku svjedočiti bolesti nekog člana obitelji ili smrti kućnog ljubimca. U to doba djeca počinju prihvaćati da roditelji nisu najbolji, najpametniji i besmrtni, što dodatno doprinosi njihovom strahu.