Budućnost profitabilnosti kroz održive materijale

Sirovine su ključne u proizvodnji odjeće, no istovremeno predstavljaju potencijalnu prijetnju, posebno u svjetlu globalnih klimatskih promjena i ekološke održivosti. One mogu imati ogroman utjecaj na ekološki otisak modne marke, čak do dvije trećine tog utjecaja. Sirovine kao što su pamuk, vuna, goveđa koža, umjetna celulozna vlakna te sintetički proizvodi, temelj su održivosti i klimatskog utjecaja modne industrije, ali isto tako mogu dovesti do njezinog sloma ukoliko se njima ne upravlja održivo.

Prema novom izvješću koje je Boston Consulting Group pripremio u suradnji s Textile Exchange i Quantisom, predviđa se da će potražnja za održivim sirovinama znatno premašiti ponudu - za čak 133 milijuna tona do 2030. Ova situacija stavlja modnu i odjevnu industriju pod značajan pritisak. Više od 85 posto vodećih brendova po prodaji već je javno objavilo svoje ciljeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova u svojim opskrbnim lancima.

Osim toga, očekuje se da će se u naredne dvije do četiri godine diljem svijeta početi primjenjivati više od 35 novih zakona povezanih s održivošću. Ti zakoni će obuhvatiti restrikcije uvoza, smjernice za dizajn proizvoda, zahtjeve za označavanje i mnoge druge aspekte, što dodatno ističe potrebu za promjenom u modnoj industriji kako bi se prilagodila rastućim zahtjevima za održivošću.

Stoga industrija mora hitno ubrzati aktivnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 45 posto do 2030. U terminima proizvodnje odjeće i mode, to je usporedivo s četiri žetve pamuka ili osam tjedana mode.

Pod naslovom "Održive sirovine potaknut će profitabilnost modnih i odjevnih brendova", izvješće ističe potrebu da brendovi hitno djeluju kako bi značajno povećali udio sirovina iz obnovljivih izvora u svojem portfelju. Oni brendovi koji to postignu bit će u poziciji ostvariti prosječno povećanje neto dobiti od šest posto tijekom sljedećeg petogodišnjeg razdoblja, prema modelu iz izvješća. Konkretno, modni brend s godišnjim prihodom od jedne milijarde dolara ima potencijal ostvariti dodatnih sto milijuna dolara prihoda tijekom pet godina. Ovo izvješće potvrđuje ključnu ulogu održivih sirovina u budućnosti mode i odjeće, a nudi i konkretne korake koje brendovi mogu poduzeti kako bi ostvarili financijske i održive prednosti.

"Preobražaj modne industrije prema održivosti nije samo ekološki imperativ, već i strateška prilika koja otvara nove smjerove inovacija i ekonomskog rasta. Dok se suočavamo s izazovima kao što su povećani troškovi proizvodnje i potencijalno više cijene za potrošače, istovremeno imamo priliku razviti nove, održive modele poslovanja koji mogu pozitivno utjecati na okoliš i društvo. Promjena u potrošačkim navikama prema svjesnijim kupnjama i umanjenju utjecaja 'brze mode' potiče industriju na inovacije, kao i na razvoj proizvoda koji su ekološki prihvatljivi i društveno odgovorni. Ovo bi moglo dovesti do jačanja lokalnih tržišta i proizvodnje unutar Europe, čime se podižu standardi održivosti te se potiče ekonomska diverzifikacija i konkurentnost. Sve ove promjene predstavljaju odgovor na ekološke izazove, ali i strateški pomak prema održivoj budućnosti gdje se vrednuje inovativnost, društvena odgovornost i dugoročna profitabilnost. Na taj način, modna industrija ne samo da se prilagođava trenutnim globalnim trendovima, već se pozicionira za budućnost koja prepoznaje održivost kao ključni element uspjeha", objasnila je Melanie Seier Larsen, direktorica i partnerica u Boston Consulting Group.

Unatoč sve većem broju obećanja i postavljenih ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova u modnoj i odjevnoj industriji, proizvođači sirovina na nižim razinama opskrbnog lanca još uvijek nisu primili dovoljno snažan signal da će brendovi podržati i investirati u održive sirovine. Kao posljedica toga, proizvođači sirovina, poljoprivrednici i uzgajivači nemaju dovoljno poticaja da preuzmu rizike povezane s povećanjem proizvodnje tih sirovina.

Izvješće predviđa da će samo 19 posto materijala proizvedenih do 2030. godine biti iz održivih sirovina, s obzirom da proizvođači trenutno ne vide mogućnosti postizanja ekonomija razmjera i nisu još skloni ulagati u njih. U slučaju izostanka odgovarajućih investicija, jaz između potražnje i ponude za preferiranim sirovinama mogao bi značajno porasti, dosežući čak 133 milijuna tona do kraja desetljeća. Ova brojka premašuje ukupnu proizvodnju tih materijala u Indiji tijekom 2021. godine za više od šest puta.

Ova situacija jasno ukazuje na potrebu za promjenama kako bi se uspostavila ravnoteža između potražnje i ponude održivih sirovina u industriji, a stručnjaci BCG-a navode i šest ključnih načela koja bi brendovi trebali usvojiti kako bi izgradili snažnu strategiju za upravljanje materijalima u proizvodnji:

• Investirajte u potpunu transparentnost kako biste smanjili rizik u opskrbnim lancima i potpuno razumjeli utjecaj materijala.

• Koristite znanstveno potkrepljen pristup kako biste ojačali donošenje odluka i zadovoljili interese svih dionika.

• Diversificirajte portfelj materijala kako biste raspršili rizike i osigurali budućnost operacija.

• Izgradite poslovni model koji vodi do trostruke koristi - za brendove, dobavljače i prirodu.

• Ojačajte odnose u opskrbnom lancu jer će oni oblikovati sudbinu brendova u budućnosti.

• Osigurajte da su znanje, alati i poticaji ukorijenjeni u cijeloj tvrtki.

Višestruki utjecaji na poslovanje

Budući propisi obuhvatit će svaki aspekt poslovanja proizvođača, brendova i trgovaca u modnom sektoru. Svi stupnjevi životnog ciklusa proizvoda bit će regulirani ovisno o:

• Načinu na koji se proizvodi nabavljaju (na primjer, isključujući izazove ljudskih prava)

• Načinu na koji se dizajniraju (na primjer, Europska uredba o eko-dizajnu za održive proizvode)

• Načinu na koji se oglašavaju (na primjer, Europska direktiva o zelenim tvrdnjama)

• Načinu na koji se odbacuju (na primjer, Europska Direktiva o okviru za otpad i proširena odgovornost proizvođača)

Operativno gledano, ovo će zahtijevati od tvrtki da precizno razumiju svoj ekološki utjecaj, da objave plan za smanjenje tog utjecaja (kao što je opisano u Europskoj Direktivi o izvješćivanju o korporativnoj održivosti), da informiraju potrošače o ekološkom otisku proizvoda koje kupuju (kao što je propisano u francuskom Zakonu o klimi) i da poduzmu sve potrebne korake kako bi poboljšali svoju ekološki i društveni utjecaj (kao što je navedeno u Europskoj Direktivi o provođenju obveza korporativne održivosti).

U 2023. godini porastao je interes potrošača za održivim brendovima. Prema istraživanjima, čak 65 posto ispitanih potrošača izjavljuje da održivost ima značajan utjecaj na njihove kupovne navike, što je povećanje od četiri postotna boda u usporedbi s 2019. godinom. Taj je postotak još viši među pripadnicima generacije Z, stoga je za brendove ključno prilagoditi se ovim promjenama, ulagati u održive prakse i usmjeriti svoju komunikaciju prema potrošačima kako bi privukli ovu sve zahtjevniju ciljnu skupinu.

Osim toga, iako se novi i nastali propisi mogu činiti složenima i čak proturječnima, stručnjaci za politike slažu se da će praćenje porijekla sirovina biti ključni mehanizam za isporuku i usklađivanje sa svim ili većinom tih propisa.

Očekivane regulacije imaju širi i dublji opseg nego ikada ranije u modnoj i odjevnoj industriji, a brendovi će vjerojatno naići na izazove u vezi s onim što dolazi. Pregled BCG-a u luksuznoj industriji pokazao je da trenutno samo 15 posto brendova ispunjava sve smjernice ključnog propisa povezanog s održivošću, poput Zakona o suvremenom ropstvu iz 2015. u Velikoj Britaniji.

Ovi podaci ukazali su političarima na činjenicu da određene industrije, uključujući modu i odjeću, ostvaruju ograničen napredak u prelasku prema održivoj budućnosti. Kao odgovor na to, političari su preuzeli aktivnu ulogu postavljanjem jasnih smjernica za industriju kako bi definirali budućnost s održivog stajališta. Iako ovi propisi nisu savršeni, s obzirom na dinamičnu prirodu znanstvenih spoznaja i podataka koji ih informiraju, te na globalne probleme poput rata, inflacije i ekonomske nesigurnosti, lideri industrije pozdravljaju transformaciju ekosustava koju ovi propisi zahtijevaju. Mnogi brendovi vide regulaciju kao način da osiguraju ravnotežu između brendova i da zajedno postave višu ljestvicu za sve sudionike na tržištu, a pritom ne narušavaju konkurenciju.