Borba poljoprivrednika, turista i prirode za vodu

Nacionalni park Doñana uz obalu Atlantskog oceana na jugu Španjolske je raj od 50.000 hektara: u laguni Santa Olalla žive brojne ptice močvarice, plamenci s dugim vitkim nogama i dugim kljunovima traže u vodi rakove. U daljini rastu kvrgavi borovi ispred kojih se prostiru velike pješčane dine. To je najveće španjolsko močvarno područje, stanište rijetkih vrsta životinja, na koje redovito svraćaju ptice selice. Ali, turisti i poljoprivrednici ovom raju na zemlji oduzimaju ono najvažnije: vodu.

Još uvijek je vodostaj u laguni dva metra, ali on se jako mijenja, ovisno o godišnjem dobu, kaže Miguel Angel Bravo. Ovaj 54-godišnji biolog istražuje u bazi Španjolskoga znanstvenog vijeća /CSIC) u Doñani. Prošle godine je u Španjolskoj bilo puno oborina, ove godine se očekuje suša. Osjećaju se posljedice klimatskih promjena s visokim temperaturama i dužim sušnim razdobljima, objašnjava ovaj biolog.

Ali, još veći je utjecaj obližnjeg turističkog naselja Matalascañas. Preko ljeta tu živi 100.000 ljudi, a samo 3.000 ljudi je tu tijekom cijele godine. Pumpe crpe vodu nedaleko od nacionalnog parka pa i vodostaj u laguni znatno opadne kad počne turistička sezona.

Ilegalni bunari za navodnjavanje plantaža

Terenskim vozilom Bravo ulazi dublje u park. U borovoj šumi galopiraju divlji konji, preko ceste prelazi krdo divljih svinja. "Ono tamo je bušinac", pokazuje nam biolog biljku koja inače raste na pijesku. "Nalazimo se pred lagunom koja već 15 godina nema površinske vode. U međuvremenu ovdje uspijeva vegetacija koja ne treba vlagu u tlu."

Ali, ovo područje ne ugrožavaju samo turisti. U Španjolskoj je potrošnja vode oko 50.000 litara na godinu po glavi stanovnika, otprilike kao i u Njemačkoj (46.000 litara). Ali, španjolska poljoprivreda treba gotovo osam puta više vode nego svi stanovnici Španjolske skupa. Plantaže jagoda i kupina već se nalaze i u borovim šumama ispred parka prirode.

U općini El Condado se Felipe Fuentesaz iz organizacije za zaštitu prirode WWF zalaže za zatvaranje ilegalnih bunara. Oko nacionalnog parka ima 11.000 staklenika, od toga su dvije tisuće potpuno ilegalne, a za 4.000 stvari nisu jasne, kaže ovaj inženjer agrara.

Nestali potoci

Na zemljovidu koji ovaj aktivist ima sa sobom vidi se puno plavih crta koje označavaju potoke koji premrežavaju to područje. Ali, potoka nema. "Ovo ovdje je potok Don Bil", pokazuje Fuentesaz kroz prozor svoga auta. "Potpuno je presušio. Nema vode."

Španjolske vlasti nisu pasivne, naglašava Fuentesaz. Regionalna uprava Andaluzije prihvatila je 2014. novi plan korištenja površina u kojem je određeno na kojim područjima ne smije biti bunara. Vodouprava zapošljava agente koji traže ilegalne bunare i kod legalnih bunara paze da se ne crpi više vode nego što je dopušteno. Ali, zatvoriti bunar smiju samo sudskom odlukom.

"Do takve odluke mogu proći godine", objašnjava agent za nadzor vode Javier. Prolazi kroz žbunje u borovoj šumi El Condada i nailazi na plastičnu cijev promjera oko 30 centimetara koja viri iz zemlje. Crijevo vodi crpljenu vodu do jedne lokve odakle se crpi vodu za plantažu. Neka poljoprivredna imanja su udaljena stotine metara od bunara, kaže Javier.

Kontrola uz policijsku zaštitu

Krajem lipnja je nakon sudske odluke trebalo biti zatvoreno 77 bunara u "crvenoj zoni". U toj zoni ne smije biti ni plantaža ni bunara. Ali, odlučni prosvjedi poljoprivrednika spriječili su zatvaranje bunara.

Zbog vode su i odnosi među ljudima postali grublji, zato Javier ne želi reći svoje prezime. Agenti više ne obilaze to područje bez policijske pratnje. Vodoopskrbna ustanova unatoč prosvjedima mora provesti sudski nalog o zatvaranju bunara. Europski sud je već razmatrao pokretanje postupka protiv Španjolske zbog kršenja europske smjernice o gospodarenju vodom, nakon što je WWF 2010. podnio kaznenu prijavu.

Poljoprivrednici međutim kažu da samo brane svoju osnovu za život. Nezaposlenost u toj regiji je preko 20 posto.

Ipak ima razloga za optimizam

Manuel Piedra je predsjednik udruge malih poljoprivrednika. Njegova plantaža jagoda u Palos de la Fronterasu je legalna, on vodu dobiva iz jednog obližnjeg umjetnog jezera. Ne mogu mali poljoprivrednici biti krivi za sve, kaže on dodajući da regija treba ravnotežu između poljoprivrede, hotela i zaštite klime. Za svoju plantažu jagoda on je investirao u moderni sustav navodnjavanja koji štedi vodu, a to je mjera koju podupire Europska unija.

Biolog Miguel Angel Bravo ne želi biti pesimist. On vidi napredak i u zaštiti okoliša. Iberijski ris kojem je prijetilo izumiranje u međuvremenu se ponovo iz Doñane proširio po Iberijskom poluotoku. To daje nadu za budućnost. "Bilo bi lijepo da i buduća generacija ovo mjesto zatekne u stanju da ju ono fascinira, kako je mene fasciniralo."