Apokalipsa Mladena Žunjića

Mladen Žunjić, slikar i suvremeni hrvatski likovni umjetnik, u svom je kontinuiranom istraživanju koristio niz motiva, složene ili jednostavnije simbolike, niz tema koje su ga nadahnjivali da realizira ciklus od nekoliko ili od više desetaka slika, uglavnom u velikom formatu, sve preko jednog metra, u tehnici akrila i ulja, pa tako i u najnovijem dijelu opusa koji je posvetio Apokalipsi, kraju svijeta kakvoga znamo.

Naravno, mnogo je autora koristilo ovaj kompleksni motiv, stvarajući, teška, tamna, crna, grozna uprizorenja smaka svijeta, kraja čovječanstva. Svakako poruka koju su te slike ili skulpture odašiljale bile su posve jasne, neprijeporne.

Danas, apokalipsa je više nego prisutna, čovjek će svojim neumjerenim i štetnim ponašanjem uništiti okoliš a zatim i sam izumrijeti, bilo od zagađenja ili meteoroloških nepogoda, ne moramo se bojati meteora iz svemira, iako i ta opasnost realno postoji.

To su naravno omiljene teme medija, od tiska, preko televizije do filma, do umjetnosti. Nedvojbeno po svemu tome, slijedi kraj svijeta.

Svoju osobnu viziju kraja čovječanstva izveo je Mladen Žunjić u novom ciklusu, s već poznatim, eruptivnim kolorom jakih gesta, tvoreći nesvakodnevnu dinamiku gibanja svih elemenata u nestajanju, u propadanju, u zaboravu svijeta čiji smo i mi dio, čiji smo i mi sudionici drame nestanka.

Žunjić kombinira slike s prskajućim strelicama boje koje jure u svim mogućim pravcima ili su to pak nešto mirnije obojane plohe, tamne i nežive, umrtvljene,slabe, s jedva vidljivim znacima života.

Žunjić izvanredno oslikava situacije nazaustavljivih promjena koje će izazvati nova urušavanja civilizacije čovjeka, osobito nagšavajući brzinu izmjena stanja životnog okruženja.

Kraj svijeta, grotlo muka i boli, prestanak života i nastanak agonije, bit je teme u središtu novoga opominjućeg ciklusa Mladena Žunjića.

Kao i obično i ovaj je ciklus izrazite je kolorističke snage i složene simbolike u tretiranju sudbonosnog pitanja opstanka, života ili smrti.