100. godišnjica najveće hrvatske pjesnikinje Vesne Parun (1922.)

U travnju obilježavamo veliku, 100. godišnjicu rođenje Vesne Parun, najveće hrvatske pjesnikinje. Profesorica Sanja Knežević napisala je znanstveni hommage Vesni Parun, monografiju Golubica iz crnoga maslinika - studije o književnom djelu Vesne Parun. Ovu vrijednu knjigu izdali su Hrvatska sveučilišna naklada i Sveučilište u Zadru, a uredile su je Anita Šikić i Nives Tomašević. Velika obljetnica hrvatske književnosti povod je za razgovor s profesoricom Knežević.

„Ako je život rijeka što teče / ljubav je zlato nataloženo", predivni su stihovi Vesne Parun iz pjesme „Zlato". Većina čitatelja već na prvi spomen imena ove hrvatske pjesnikinje asocira upravo ljubav.

Doista, ljubav je temeljna odrednica njezina života i njezina stvaralaštva. Samo u istinskom životu ljubavi umjetnik može toliko stvarati, ulagati tako silnu energiju kao što je to činila Vesna Parun. Od početaka propitivala je i usavršavala svoj pjev, izgrađivala autonomnu poetiku, kritiku nemalo puta ostavljala zabezeknutom. Njezina konkretna ljubav kao i njezina duboko proživljena ljubavna bol urodila je plodom prebogatoga književnoga i umjetničkog opusa. Pjesništvo i sam život Vesne Parun pokazuju nam da je stvaralaštvo najsjajniji oblik realizacije ljudske ljubavi.

Vesnu Parun pritom volite okarakterizirati kao mističarku ljubavi.

Duboka posvećenost književnom stvaralaštvu unutar kojega do svoga zadnjega stiha propituje ljubav, propituje odnose među ljudima, promatra čovjeka kao dio univerzuma, slika je dubokog, mističnog hoda u ljubavi. Možda paradoksalno, ali stvaralaštvo u svojoj biti nosi potpuno odricanje od sebe, svega materijalnog i vanjskog. To je kao neka vrst paralelnog života. Mističnost ljubavi Vesne Parun prepoznaje se u nadživljenoj ljubavnoj boli i odricanju. Nije slučajno pjesma „Ti koja imaš nevinije ruke" jedna od najljepših pjesama svjetske lirike. Samo duboka bol otvara dušu velikom stvaralačkom geniju. I zato štogod kritika pisala, ljubavna lirika Vesne Parun lirika je mistike ljubavi. Lirika koja svjedoči tajnu preobraženja ljubavne boli u božansku ljubav, ljubav kao nadljepotu, kako to tumači Platonova Diotima.

Dubravka Oraić Tolić, u recenziji Vaše knjige istaknula je da donosite novu sliku Vesne Parun - „pjesnikinje nadžene umjesto pjesnikinje patnice".

Osobno me silno smeta recepcija Vesne Parun kao ostavljene žene ili žene patnice. To je površna slika autorice već spomenute pjesme „Ti koja imaš nevinije ruke". Vesna Parun je stvarateljica, umjetnica, njezin je stvaralački genij toliko snažan da je i usprkos svim životnim nedaćama (a pjesnikinja ih nije imala malo) ostala odana pisanju. U svom stvaralaštvu bila je posve neovisna i beskompromisna. Promišljajući cjelinu njezina opusa - pjesništvo, drame, dječju književnost, feljtone, eseje... - nametnula mi se jedna pomalo smiona, platonovska metafora Vesne Parun kao Penelope od Homerova rebra. Penelopa, jer je ostala odana ljubavi i svom književnom tkanju (textum - tekst!) kroz punih sedam desetljeća života. Vidim je kao onu od Homerova rebra upravo po Platonovu zaključku iz Simpozija. Kako on kaže postoje oni koji rađaju djecu i za sobom ostavljaju tjelesnu potomstvo, međutim, postoje i oni čije je potomstvo vječno. To su umjetnici poput Homera čije je djelo besmrtno. Dakle, ako je žena-roditeljica nastala od Adamova rebra, onda pjesnikinja Vesna Parun zasigurno pripada Homerovu potomstvu. I zato je ona - nadžena!

Zanimljivo je da ste cijelo jedno poglavlje svoje knjige posvetili interpretaciji motiva ptica u pjesništvu Vesne Parun.

Ptica je definitivno jedan od dominantnih motiva Vesne Parun, i to ne samo u njezinom pjesništvu. Nisam je slučajno, opet metaforično, naslovom opisala kao „golubicu iz crnoga maslinika". Od svoje prve pjesničke zbirke Zore i vihori Parunova je posvećena opjevavanju pejzaža. Vrlo je često to njezin zavičajni, otočni pejzaž. Međutim, unutar širih pejzažnih slika motiv ptice ipak prevladava bilo koju drugu prirodnu pojavu ili manifestaciju. Potresna je primjerice pjesma „Kad ptica prestane voljeti" kojom opisuje razlikovnost odnosa prirode (milosrđe) i čovjeka (okorjelost srca). Tu će Parunova eksplicitno istaknuti: „Jer ptica nije površna kao čovjek...". U velikom broju pjesama Vesna Parun autoreferncijalno svoje pjesničko jastvo iskazuje metaforom ptice. Već u Zorama i vihorima, u pjesmi „Ushit", pjesnikinja će kazati: „U grlu mi je srce, / u srcu mi je ptica. / Sva sam zvučno zrnce, / bistra večernjica". Meni je osobno jedna od bolnijih slika ljubavnoga gubitka izrečena u pjesmi „Ljubav". Ovdje pjesnikinja o ljubavi pjeva himnički zaneseno da bi u posljednjoj strofi napravila snažan rez, metaforično iskazujući ljubavnu bol slikom „posječene lastavice". Kao svojevrsni vrhunac pjeva o pticama zasigurno je njezinih „Deset soneta o sudbini ptica". Kako sam u knjizi i nastojala poentirati - „riječ je o sonetima u kojima se motivi od slavuja, ždralova, roda, golubova i golubica, sova i ptica grabljivica ulančano uvezuju jedan u drugog tvoreći svojevrsnu sliku života same pjesnikinje Vesne Parun". Ptice su oduvijek, a osobito golubice, u svim mitologijama bile one koje povezuju Nebo i Zemlju - metaforični Božji glasnici. Pjesnici.

Pisali ste i o autobiografskim zapisima Vesne Parun. Kakav je život imala najveća hrvatska pjesnikinja?

U ljudskom smislu imala je silno težak život. Mnogo je i sama o tome pisala u svojim knjigama Pod muškim kišobranom, Noć za pakost - moj život u 40 vreća, i konačno u svojoj posljednjoj knjizi Ja koja imam nevinije ruke. Nakon čitanja njezinih autobiografskih zapisa, eseja, intervjua, pokoje objavljene dnevničke bilješke, nametnula mi se ideja da je Vesna Parun život živjela kao borbu za vlastitu slobodu i to slobodu stvaralaštva. Njegovala je svoju „vlastitu sobu" na kraju grada kao prostor kreacije. Međutim, činjenica da je ta „vlastita soba" bila lišena temeljne građanske ugodnosti kao što su grijanje i topla voda, ne abolira društvo od odgovornosti i nepravde koju je pjesnikinja živjela. Isto tako, sve to govori u prilog da naša golubica Orfejeva glasa ni u jednom segmentu svoga života nije odustala od življenja vlastite slobode. Bez kompromisa, bez politike, bez prijetvornosti. Osobna sloboda jamčila joj je stoga i pravo na satiru kojom je ipak zavazda poravnala dugove s društvenom klikom - i književnom i političkom. Konačno samo u slobodi mogu nastati stihovi suptilne i duboke Crne masline, ali i gorki Smijeh od smrti jači.

Poezija se danas sve više objavljuje na društvenim mrežama. Mislite li da na taj način i pjesništvo Vesne Parun može postati bliže široj publici?

Pjesništvo i uopće umjetnost na društvenim mrežama veliki su izazov suvremenoga doba. S jedne strane postaju dostupniji i bliži široj čitateljskoj (viralnoj?!) publici, međutim, objavljivanje pod nazivnikom umjetnosti bez uredničkog kriterija postaje zamka jer otvara se pitanja tko i kako prosuđuje što umjetnost jest i/ili nije. U tom smislu kao primjer dobre prakse izdvojila bih kanal na YouTubeu „Poetski tren" Gordane Kovačić. Ova urednica vrlo promišljeno i inventivno tretira hrvatsku poeziju na mreži, otvara je intermedijalnosti (slikarstvo i glazba) međutim iz vida ne gubi onu najvažnije - estetsku dimenziju pjesničkoga djela. Vjerujem da bi Vesni Parun za njezin 100. rođendan zasigurno bilo drago da ima svoj poetski prilog i u virtualnom svijetu.

Poetski tren: Vesna Parun - Izlazak mjeseca - YouTube

Sanja Knežević izvanredna je profesorica novije hrvatske književnosti na Odjelu za kroatistiku Sveučilišta u Zadru. Doktorirala je tezom „Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva: modusi postmodernističke poetike". Na temelju doktorskoga rada objavila je knjigu Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva: postmodernističke poetike (Naklada Ljevak, Zagreb, 2013.). Temi mediteranizma u hrvatskoj književnosti ostaje vjerna i drugim svojim radovima i knjigama, poput monografije Tema TMB: studije, eseji i članci o umjetničkom stvaralaštvu Tomislava Marijana Bilosnića (Naklada Ljevak, Zagreb, 2018.) i svoje najnovije knjige Golubica iz crnoga maslinika - studije o književnom djelu Vesne Parun (Hrvatska sveučilišna naklada - Sveučilište u Zadru, Zagreb, 2022.) Bibliografija radova Sanje Knežević dostupna je na Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji: https://www.bib.irb.hr/pregled/profil/24005