Znanstvenici i dalje ne mogu predvidjeti potrese

Potres koji je u kolovozu zadesio istočnu obalu Sjedinjenih Država iznenadio je sve - pa i geologe. No, čak i kad ima razloga da se misli na potres, znanstvenici još uvijek ne mogu donijeti dobre prognoze.

Prošlo je već dvjestotinjak godina od masovnog potresa u seizmičkoj zoni New Madrid, rascjepu koji prolazi od sjevera ka jugu u središnjem dijelu Sjedinjenih Država, i brojni su manji potresi pogodili to područje u međuvremenu, ali ni danas nitko ne može sa sigurnošću reći kad će doći do slijedećeg 'velikog' u tom području, koje pogađa dijelove sedam američkih saveznih država: Illinois, Indiana, Missouri, Arkansas, Kentucky, Tennessee i Mississippi.

Potresi seizmičke zone New Madrid u zimi 1811-1812 postali su legenda. Bili su tako snažni, priča se, da je rijeka Mississippi potekla obratnim tokom.

Susan Hough, iz američke Nacionalne uprave za geologiju, objašnjava: "To je bio - kako to mi nazivamo - reverzni rasjed. Došao je do površine točno ispod rijeke i stvorio stepenicu na dnu korita, pokrenuvši tako valove koji su išli natrag uzvodno."

Hough kaže da mnogo toga što se zna o tim ranim potresima potječe iz iskaza očevidaca, poput ovog koji je napisao tada budući američki predsjednik Zachary Taylor. On je osjetio potres na udaljenosti od 370 kilometara, u Louisvilletu, u Kentuckyju. "Prizor je bio stvarno užasan: dimnjaci kako padaju, muškarci, žene i djeca kako trče na sve strane - u noćnim košuljama! -, a jedan moj prijatelj je bio tako uplašen da je skočio kroz prozor i teško se ozlijedio," pisao je Taylor.

Najjači od tog niza potresa u zoni New Madrid bio je - prema današnjim proračunima Nacionalne uprave za geologiju - 7,7 stupnjeva. Za usporedbu, potres koji je u siječnju 2010. pogodio Haiti bio je jačine 7,1 stupnjeva.

Problem je, međutim, što znanstvenici ne mogu prognozirati kada, gdje, pa čak ni hoće li uopće doći do potresa. Geofizičar Seth Stein, sa Sveučilišta Northwestern, jedan je od onih koji ne očekuju da će u neko skorije vrijeme doći do jakog potresa u toj istoj zoni. On i neki drugi znanstvenici koriste tehnologiju satelitskog geo-pozicioniranja za mjerenje pomicanja ili deformacija tla uzduž aktivnih rasjeda.

"Način na koji uobičajeno nastaje potres jest da se na rasjedu nakuplja energija od deformiranja tla - poput pritiskanja opruge! - i, na koncu, poput otpuštene opruge, dogodi se potres," kaže Stein.

Stein kaže da je krivljenje tla izmjereno u Kaliforniji, na Aljasci, u Oregonu i u državi Washington... uzduž svakog rasjeda gdje znanstvenici očekuju da će doći do velikog potresa. Upravo zato, on i njegove kolege očekivali su iste takve nalaze kad su počeli provoditi mjerenja u zoni New Madrid. No, na njihovo veliko iznenađenje, ustanovili su da uopće nema pomicanja tla.

Stein kaže da bi djelomično objašnjenje moglo biti da se seizmičke zone u sredini kontinenta, kako izgleda, ponašaju drugačije od onih na rubu - recimo, u Kaliforniji - gdje se međusobno sudaraju ogromne tektonske ploče koje formiraju koru: "Rasjedi u sredini kontinenata mogu biti aktivni samo kratko vrijeme - u geološkom smislu! -, recimo nekoliko tisuća godina, a onda se potpuno smire i neaktivni su neko vrijeme sve dok se ponovno ne aktiviraju. Izgleda da smo mi sada na kraju jednog takvog ciklusa."

Mnogi drugi geolozi se, međutim, ne slažu. Robert Williams, iz Nacionalne uprave za geologiju, ureda u Koloradu, kaže da se prošlost ne može ignorirati. Potresi prije dvjesto godina u zoni New Madrid rastopili su podzemno pjeskovito tlo i izbacili ga u ogromnim mlazovima na površinu.

"Ovo je područje sjajno znanstveno obrađeno. Geolozi su radili na izbačenom pijesku iz 1811. i 1812. kad su otkrili dokaze o starijim istim takvim ispusima pijeska, izazvanim ranijim potresima otprilike iste jakosti," kaže Williams.

Potvrđeno je da je, prije 1811., masovni potres bio 1450., i još jedan ranije, 900. godine. Williams kaže da je iz slijeda tih ranijih vidljivo da bi novi, isto tako iznimno jak, mogao biti na putu.

Dok god nema načina da se potrese prognozira, kaže Williams, geološki su dokazi najjači razlog da se ostane i dalje brižan oko mogućnosti da tako jaki potres pogodi regiju koja je danas, za razliku od prije dvjesto godina, jako naseljena.