Znanost na tragu fenomena deja vu

Preselili ste se u novi grad i u jednom trenutku sve vam izgleda blisko? Tek ste upoznali neku osobu, a imate dojam da ste ju već negdje sreli? Onda se radi o fenomenu "deja vu". Ime mu je 1876. dao francuski filozof i istraživač Emile Boirac - na francuskom: „već viđeno".

U antičko doba grčki filozof Platon je smatrao da je taj osjećaj poruka iz prijašnjih života. Sigmund Freud je deja vu označio kao sjećanje na neku nesvjesnu fantaziju, povezano sa željom da se trenutna situacija popravi. Psihijatar Carl Jung je vjerovao da je ovaj fenomen povezan s kolektivnom podsviješću, a u holivudski filmovima je on predstavljen kao „greška u matrici".

Razlika u brzini

James Giordano, profesor neurologije na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu, kaže da deja vu nema nikakve veze s natprirodnim pojavama i da je sasvim normalan. „Deja vu je subjektivan osjećaj neke osobe da su se određeni događaji aktivnosti, misli i osjećaji već jednom dogodili, mada to nije istina."

Otprilike 90 posto ljudi je već iskusilo taj fenomen. Što je čovjek stariji, to se fenomen rjeđe javlja. Giordano kaže da naš mozak radi kao vremeplov i prostorna mašina. „Sve u sadašnjoj okolici se stavlja u odnos sa sličnim ili manje sličnim doživljajima iz prošlosti. Tako je mozak u stanju planirati budućnost. Ali se događa da se signali pobrkaju."

Ovaj znanstvenik smatra da je ključ za razumijevanje fenomena dio mozga koji se zove talamus. Informacije koje se dobivaju sluhom, dodirom, okusom i drugim osjetilima moraju proći kroz taj dio mozga da bi došli do moždane kore kako bi se protumačili.

„Ako različite interakcije imaju donekle različite brzine, tada se doživljaj u sadašnjosti može osjetiti kao prošlost. Naš mozak doslovce zamijeni sadašnjost i prošlost", kaže Giordano.

Zagonetka za znanstvenike

Roderick Spears, izvanredni profesor za proučavanje migrene na američkom Sveučilištu Brown, misli da još uvijek nema uvjerljivog objašnjenja za taj fenomen. „Deja vu je teško promatrati jer nastupa spontano. Ne znamo kako izazvati takve epizode u laboratorijskim uvjetima", kaže on.

Jedna od teorija tvrdi da se iste informacije memoriraju u mozgu na dva različita načina. Recimo, miriše vam jelo iz kuhinje, stiže vam poruka na mobiltel, mačka vam prede na krilu, osjećate sunčeve zrake na koži. Sve te dojmove mozak povezuje i čuva kao jedinstveni doživljaj. Ako se prilikom prerade informacija dogodi minimalno kašnjenje, prema teoriji, mozak interpretira to kao dva događaja koji slijede jedan za drugim i daje čovjeku osjećaj da se to već dogodilo u prošlosti.

Fizičar Michio Kaku je uvjeren da se radi o smetnji u sjećanju koja nastupa kada dođemo u okolinu koja ima neku sličnost s već viđenim kontekstima. Kaku ima i teoriju o tome možemo li prelaziti u paralelne univerzume i što nam o tome kaže deja vu.

Deja vu kao simptom stresa

„Ako ste pod stresom ili zabrinuti, mozak je umoran. Način rada naše moždane aktivnosti onda se može malo pomjeriti. Tada deja vu nije ništa neobično", kaže Giordano.

Spears dodaje da ljudi s višom razinom obrazovanja češće doživljavaju ovaj fenomen. „Ljudi koji puno putuju, koji se mogu sjetiti svojih snova i koji su skloni liberalnim pogledima češće doživljavaju deja vu."

To nije psihička smetnja

Giordano kaže da deja vu uopće nije znak psihičke smetnje. Zdrav čovjek doživljava često taj fenomen u dobi između 15. i 25. godine života. Ipak, ako se deja vu i u kasnijoj starosnoj dobi pojavljuje često, na primjer više puta mjesečno, trebalo bi se konzultirati s liječnikom - naročito ako fenomen nastupa zajedno s gubitkom svijesti ili sa stanjem svijesti sličnom snu.

Spears kaže da deja vu uobičajeno traje samo sekundu-dvije i trebalo bi obratiti pažnju na to može li čovjek razlikovati što je realno, a što nije. Osim toga, ako zajedno s tim nastupe neki drugi oblici ponašanja koje ne može kontrolirati - ispadanje predmeta iz ruku, povišen puls i snažan osjećaj straha - to su znaci da bi trebalo otići liječniku. Jer to bi mogli biti simptomi napada epilepsije.

„Najveći broj napada počinje u sljepoočnim režnjevima, kada su oni preopterećeni, a pogođena osoba samo napola svjesna, dakle nije potpuno izgubila svijest. To može biti propraćeno osjećajem kao što je deja vu."

Postoje različite teorije o tome što ga izaziva. Ali to znanstvenici još ne znaju. Spears kaže: „Jednostavno, za to još nemamo solidno strukturno objašnjenje."