Želite li živjeti vječno? Ako da, možda biste željeli razmisliti još jednom

Vjerovali ili ne, još smo jedan korak bliže besmrtnosti.

Nenad Šestan, zadarski neuroznanstvenik s Yalea, nedavno je otkrio da je njegov tim uspješno reanimirao mozak mrtve svinje. Upumpavanjem umjetne krvi pomoću uređaja BrainEx, uspjeli su oživjeti mozak na 36 sati.

Svinjskom mozgu nije se vratila svijest, no Šestan govori kako će i to možda biti moguće. Smatra da bi tehnika mogla funkcionirati i na mozgovima primata (koji uključuju ljude), ali da mozgovi neće moći biti održani na životu u nedogled.

Ali bismo li zaista mogli preživjeti smrt našeg tijela? I bi li takav život bilo vrijedno živjeti? Možda vijest da je vječni život realna mogućnost na kraju i nije tako dobra, s obzirom da pred nas stavlja teška moralna pitanja.

Zarobljeni u vlastitom umu

Kad bi naša svijest mogla preživjeti u mozgu izvan tijela, ostali bismo zarobljeni u vlastitom umu, bez mogućnosti da doživimo sva iskustva za kojima mozak žudi. Na potrebno znanje i tehnologiju koji bi mozak uspješno umetnuli u novo tijelo možda će se čekati još desetljećima ili čak stoljećima.

Nekima bi sama pomisao na vječnost u jednome tijelu predstavljala problem, pa zamislimo tek kako bi bilo provoditi je bez tijela i ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.

Antonio Damasio, neuroznanstvenik i filozof, tvrdi, a mnogi se slažu s njime, da je su kod ljudi mozak i tijelo u stalnoj interakciji. Da se izgubi veza među njima, nestalo bi načina da mozak percipira stvari oko sebe, što znači da bi bilo nemoguće da mozak živi bez tijela.

Nitko zapravo ne zna kako bi to bilo živjeti u mozgu van tijela, no znanstvenici smatraju da iskustvo ne bi bilo ugodno. Kod prvog pacijenta na svijetu koji se sprema na transplataciju glave, predviđa se da će mozak biti preplavljen tolikim brojem nepoznatih električnih signala i kemikalija, da bi posljedice mogle izluditi mozak, čak i da na kraju preživi. Mozak koji živi bez tijela, u novom bi tijelu mogao doživjeti istu sudbinu. Pritom još ne bi bio u mogućnosti pokazati bilo kakav simptom patnje ili neugodnosti, zbog čega bi stvari bile još gore.

Bismo li uopće bili ljudsko biće?
Bismo li mi uopće bili mi da od nas ostane samo mozak na aparatima? Što se događa sa sviješću kad umremo pitanje je na koje još nemamo odgovor, unatoč tome što postoje brojna nagađanja. Prema nekima od njih, svijest je neodvojiva od tijela, i to cijelog tijela, a ne samo mozga. Ono što nas čini „nama" umire kad umre naš cijeli organizam, pa čak i kad mozak preživi.

Dakle, živjeti bez tijela na kraju bi najvejrojatnije bilo gore nego umrijeti.