Zbog straha od putovanja 10 posto ljudi ne ide na odmor

Godišnji odmori i ljetovanje su tu i većina ljudi im se raduje. Ali ima i onih koji zaziru od tog perioda, točnije od putovanja. Taj problem, prema podatcima Američkog psihijatrijskog udruženja, pogađa 2 posto populacije i najčešće je posljedica nekakvog šoka kojeg je pojedinac iskusio na putovanju ili tijekom ljetovanja (na primjer, prometna nesreća). Jedna osoba na njih deset zbog straha odbija ići na odmor ili ljetovanje. Prema jednom nizozemskom istraživanju nedavno objavljenom u časopisu Klinička psihologija i psihoterapija, fobiji od putovanja treba pristupiti na način da se održi nekoliko savjetodavnih kognitivno-bihevioralnih terapija tijekom kojih bi se osoba prisjetila i u društvu stručnjaka izanalizirala nemili događaj. Rezultati sugeriraju da većina pacijenata na taj način može prepoznati pokazatelje panike i riješiti se problema. Ali onaj kod koga je stanje pretjerano ozbiljno i kad se nađe u situaciji koje se boji, dakle, na putovanju, javljaju se palpitacije, poteškoće s disanjem, osjećaj gubljenja kontrole (baš kao u zaista opasnoj situaciji).

>> Pobijedite sve fobije u samo četiri koraka

Među najčešćim potkategorijama fobija je strah od letenja - jedno grčko istraživanje pokazalo je da se većina 'plašljivih' boji leta iako nikada nisu letjeli; samo 6 posto ljudi boji se putovati zrakoplovom zbog neugodnih iskustava. Tu su onda još agorafobija (strah od otvorenog prostora), misofobija (strah od prljavštine, stalno pranje ruku), ljudi se još boje vode, jezera i vodenih struja, boje se insekata. Ako na određenoj lokaciji ima bilo što od toga, odlazak na nju ne dolazi u obzir. Ali nije problem samo u fobijama. „ Fobijama možemo dodati i tjeskobu - društvenu i opsesivnu", objašnjava talijanski psihijatar i direktor Instituta za neuroznanosti iz Firenze Stefano Pallanti. Odlazak na odmor ili ljetovanje ima sociološki utjecaj jer podrazumijeva susret s vanjskim svijetom: osobe koje su jako tjeskobne mogu se uplašiti da će izgubiti kontrolu nad samima sobom. Jedni konstanto razmišljaju kako se može dogoditi nešto loše kod kuće dok ih nema, drugi čim stignu negdje na odmor odmah moraju učiniti sve kako bi se osjećali kao kod kuće (stavljanje slika na zid, premještanje namještaja, donošenje predmeta iz vlastite kuće itd.). Fobije i tjeskoba razlikuju se prema neurobiološkim značajkama - tjeskobni ljudi doživljavaju određenu vrstu straha i panike, ali djeluju na način da ih pobijede, odnosno čine bilo što kako bi tu tjeskobu uklonili i s njom se suočili. Fobije s druge strane podrazumijevaju intenzivnu tjelesnu i psihičku manifestaciju straha, ali umjesto da se čini nešto da se uzrok straha pobijedi, pojedinci se vraćaju korak unazad, dakle, bježe od problema.

>> Knjiga dana: Tim Lihoreau - Moderne fobije

>> Samo jedna injekcija rješava vas svih fobija

Ali koji je pravi problem? Fobije nastaju jer se u našem umu, a zahvaljujući biološkoj predodređenosti za to, urezuju iskustva, traume ili jednostavno kulturološko nasljeđe. Neke strahove smo dobili od predaka kojima su oni služili kao zaštita od upadanja u opasne situacije, dakle, genetskog su porijekla. Druge su nam pak usadili društvo i obitelj. Kod određenog broja ljudi strahovi rezultiraju nasilnim ponašanjem, drugi ih pak drže pod kontrolom, objašnjava Pallanti. Oko 32 posto onih koji izbjegavaju ići na put i ljetovanje spada u kategoriju 'samac'. Zanimljivo da je među onima koji pate od takozvane „putne fobije" najviše žena. U 30 posto slučajeva boje se trovanja hranom ili vodom, navodi Časopis za putnu medicinu. Savjet koji daju stručnjaci ako patite od neke fobije je sljedeći: dobro se informirajte o mjestu gdje biste htjeli ići.Odaberite destinacije u kojima postoje male šanse da budete izloženi uzroku svoje fobije. I svakako potražite pomoć psihologa ili nekog drugog stručnjaka.