Zašto vjerujemo lažima, čak i nakon što nas razuvjere?

Zasigurno ste čuli onu „provjerenu" priču o bivšem nam premijeru koji je bio primoran usred mandata dati ostavku zbog toga što su mu  zapadne tajne službe prijetile objavom in flagranti fotografija njega i njegovog dugogodišnjeg ljubavnika, stanovitog ministra vanjskih poslova u istom mandatu?

Zvuči sasvim logično i uvjerljivo, zar ne? A tek ona priča o mladiću i djevojci koji su zajedno i bez odjeće pekli palačinke...

Bilo kako bilo, vjerujemo da ne postoji osoba koja barem jednom nije čula jednu takvu nevjerojatnu priču ili vidjela fotografiju/snimku koja djeluje vrlo uvjerljivo, a mnoge od njih postale su dio naše pop kulture i nešto s čime kratimo vrijeme dok s društvancem ispijamo šestu pivu u subotu navečer.

Stari konji i novi trikovi

S druge strane, stručnjaci tvrde kako je sasvim očekivano da, bombardiran informacijama sa svih strana, ljudski mozak počne miješati istinite i neistinite informacije, ili se barem granica između njih opasno zamuti.

„Što jače vjerujemo u to da je nešto istina, veća je vjerojatnost da će naš mozak i u budućnosti to smatrati činjenicom, čak i nakon što nas razuvjere i dokažu nam suprotno", tvrdi dr. Andrew Butler sa Sveučilišta Duke, stručnjak za memoriju i učenje te voditelj istraživanja.

Njegova je studija pokazala kako je moguće „reprogramirati" mozak da prestane vjerovati u pogrešne informacije, ali učinak je tek privremen.

„Naši rezultati pokazuju kako se ljudi s vremenom opet vrate onim krivim pretpostavkama koje su imali na početku", tvrdi profesor.

Facebook zamijenio učionicu

Ovomu ne pomaže ni činjenica da je svijet današnjice jedna ogromna „učionica", povezan putem interneta i društvenih mreža, koja kod mlađih generacija zamjenjuje klasični način prikupljanja informacija putem školskog sustava.

„Priroda je interneta takva da su korisnici svakodnevno izloženi pogrešnim informacijama, stoga nimalo ne čudi da ljudi povjeruju i u potpuno nevjerojatne stvari. Nakon toga spremaju te informacije u memoriju i kasnije ih koriste kao činjenice, a ne nešto što je krajnje diskutabilno", tvrdi dr. Butler.

„Često tvrdimo kako su ljudi otvoreni novim razmišljanjima i stavovima, ali to u praksi nije tako. Ljudi naprosto vole vjerovati ili ne vjerovati u nešto. Na kraju krajeva, upravo je to razlog zbog kojeg skupe političke kampanje imaju tako slabi učinak na promjenu raspoloženja birača, unatoč potrošenim milijunima", zaključuje profesor.