Zašto se djeca trebaju igrati

Djeca kroz igru uče, otkrivaju, istražuju i upoznaju svijet oko sebe, a ona je sama sebi svrha. Intrinzično je motivirana i lišena je bilo kakvih vanjskih kazni, a provodi se bez prisile, s uživanjem ili očekivanjem uživanja.

Obilježja dječje igre

Psihologija dječje igre se već godinama bavi pitanjem ove zanimljive dječje aktivnosti. Pokušavajući shvatiti pravi značaj dječje igre, psiholozi su pronašli izrazito važne karakteristike igre koje utječu na normalan rast i razvoj djeteta.

Dijete pomoću igre:

• potvrđuje i odražava svoj identitet,
• istražuje i upoznaje svijet koji ga okružuje,
• razvija fleksibilnost i kreativnost,
• istražuje sebe i svoje mjesto u okolini,
• aktivno sudjeluje u svojem razvoju,
• doživljava zadovoljstvo,
• razvija pozitivne emocije.

Igra je proces, a ne specifična aktivnost. Ona nije nimalo jednostavna već predstavlja čitav niz oblika učenja i socijalizacije kroz životni vijek te je važan poticaj za cjelokupan razvoj djeteta.

Brojne psihološke teorije objašnjavaju da je dječja igra izrazito važan aspekt u kognitivnom razvoju, razvoju ličnosti, privrženosti i socijalnim interakcijama.

Vrste dječje igre

Iako postoji bezbroj različitih vrsta igre, psihološke teorije su predložile podjelu dječje igre prema njezinoj spoznajnoj složenosti:

• funkcionalna igra - jednostavni ponavljajući mišićni pokreti,
• konstruktivna igra - aktivnosti usmjerene na stvaranje (razvoj spacijalnih koncepata),
• igra pretvaranja - upotreba predmeta kojemu dijete pridaje značaj koji primarno nema (npr. metla predstavlja konja),
• igre s pravilima - odvijanje aktivnosti prema unaprijed postavljenim pravilima (kognitivni razvoj, razvoj jezika i socioemocionalno funkcioniranje).

Odabir igre ovisi o djetetovoj dobi i o vlastitim preferencijama. Važnu ulogu igra zrelost mozga, a upravo zbog toga se oblik i sadržaj igre mijenjaju i određuju sukladno djetetovom razvoju.