Zašto ne živimo dulje?

Dva posljednja stoljeća životni vijek ljudi produljivao se ubrzanim i postojanim tempom.  Tijekom 1840-ih godina ljudi su u prosjeku živjeli nešto dulje od četrdeset godina, no nakon toga su, ranih 1900-ih, tijekom viktorijanskog razdoblja bolja prehrana, higijena, uvjeti življenja i razvoj sanitarnog sustava utjecali na produljenje životnog vijeka do šezdeset godina.

Kako je odmicalo 20. stoljeće, uz izuzetak ratnih godina, ostvaren je daljnji napredak uvođenjem opće zdravstvene zaštitite i cijepljenjem u djetinjstvu, piše BBC. 

Novi je napredak ostvaren sedamdesetih godina prošlog stoljeća nadalje, zahvaljujući zdravstvenim postignućima u načinu liječenja, osobito pacijenata koji su doživjeli moždani i srčani udar. 

Ti krupni koraci bili su toliko značajni da je, do početka 21. stoljeća, očekivani životni vijek pri rođenju iznosio 80 godina za žene i 75 za muškarce. Trend se nastavljao na način da su demografi stanovnicima dodavali još po godinu dana života otprilike svake četiri godine. No potom je taj trend odjednom stao ili preciznije, prilično naglo se usporio, a prekretnica se dogodila 2011. godine.

Devijacija ili dugoročni trend? 

Isprva su se stručnjaci pitali je li riječ o nekoj devijaciji. Naime, godina 2015. bila je iznimka. Broj smrtnih slučajeva je naglo porastao, osobito tijekom zime kada je svijetom kružio vrlo snažan soj gripe.  No danas je jasno da se tu dogodilo i nešto više osim kratkoročne anomalije. Po zadnjim podacima Nacionalnog zavoda za statistiku za 2016. - 2018., isključene su posljedice teške zime.

I premda se u međuvremenu dogodilo manje poboljšanje, brojke su još uvijek niže nego što je to bilo ranije. Aktualni trendovi upućuju na to da će trebati proći više od 12 godina da stanovnici Velike Britanije 'dobiju' još jednu godinu života.

Koji su uzroci?

Neki znanstvenici smatraju da su, nakon toliko godina napredovanja ljudi jednostavno dosegnuli gornju granicu životnog vijeka.  Najstarija živa osoba u službenoj evidenciji bila je Francuskinja Jeanne Calment koja je umrla u dobi od 122 godine, no to je bilo prije više od 20 godina. 

Po rezultatima studije čije je rezultate objavio znanstveni časopis Nature, granica životnog vijeka čovjeka je, ako isključimo ekstreme poput Calment, oko 115 godina. 

Jedan od njih je i američki genetičar David Sinclair koji je napisao knjigu "Životni vijek", a u njoj piše o tomu da bi poboljšanjem gena povezanih s dugovječnošću ljudi možda mogli živjeti i dulje od Jeanne Calment. 

Složen raspon čimbenika

Stručnjak za pitanja starenja engleskoga Nacionalnog ureda za statistiku Edward Morgan smatra da se iza ovog trenda vjerojatnije skriva složen raspon čimbenika. Kaže da bi volio proširiti istraživanje. 

Engleski Zavod za javno zdravstvo već je provelo dio istraživanja. Po jednome objašnjenju u posljednjih nekoliko desetljeća nije bilo većih medicinskih ili zdravstvenih otkrića. Ljudi, primjerice ne umiru više u tolikoj mjeri od jedne bolesti, no njihovo mjesto zauzimaju druge. 

Uz veći broj ljudi koji uspijevaju preživjeti srčane i moždane udare i rak, zabilježen je porast smrtnih slučajeva kao posljedica demencije.

I dok medicinska zajednica nastoji otkriti na koji način usporiti razvoj ove bolesti, rast očekivanog životnog vijeka je zaustavljen. Zavod za javno zdravstvo Engleske proučavao je i utjecaj siromaštva na duljinu životnog vijeka, a bivši savjetnik WHO-a Michael Marmont vjeruje da ono igra određenu ulogu.