Zašto nam treba Svjetski dan optimizma

Nazvati nekoga optimistom u zadnjih je nekoliko godina postalo gotovo psovka, nije li? "On je optimist" izgovaramo s laganim podsmijehom koji titra na rubu ciničnog osmijeha, političari su tu riječ istrošili u svojim obraćanjima puku navodeći da optimistične procjene navode nešto, što je obično prilično gadno, kako bi nam poslali poruku da može biti i gore, ali eto, zbog njih nije.

I svih nas 99%, kako je to sad moderno reći, koji nismo ni političari, ni bankari, ni svjetsko-regionalno-lokalni moćnici ili trgovci, trpi zbog toga. No, ipak se budimo svako jutro i dižemo iz kreveta, radimo, trčimo, trudimo se uloviti nešto ... nešto što će nam olakšati trud da navečer zaspemo i nemamo noćne more.

Zašto je tome tako? Studija na tu temu ima i više nego dovoljno, a sve upućuju na činjenicu da ima nešto u svakome od nas što nas tjera dalje. Neki bi to nazvali nadom, drugi tvrdoglavošću, treći ustrajnošću, a zajednički nazivnik svih karakteristika tih pojmova bio bi optimizam.

E sad, odmah Svjetski dan optimizma, ni više ni manje, reći će dokoni kritičari, i to još na inicijativu Hrvata. Smiješno ... Ili ipak nije? Pogledajmo malo kakvih sve svjetskih dana ima ... surfnete li Wikipedijom, majkom svog (ne)znanja na internetu, pronaći ćete, recimo, Svjetski dan informiranja o pitanjima razvoja (24. listopada), Svjetski dan ptica selica (9. i 10. svibnja), Svjetski dan telekomunikacijskog i informacijskog društva (17. svibnja) itd ... itd ... itd ...

Revni čitatelji Alan Forda nepogrešivo će se prisjetiti Ministarstva za istraživanje ruda i gubljenje vremenu pri pogledu na ovaj popis. Naravno, ima i sjajnih Svjetskih dana raznih bitnih stvari za čovječanstvo, no među njima nema niti jedan koji bi, barem malo, podsjećao na nešto dobro, zdravo i .. da, optimistično :).

Kako mi Hrvati volimo misliti da smo veliki mali narod, nije ni čudo da inicijativa za Svjetski dan optimizma kreće upravo iz naše zemlje. Ovog smo puta u pravu, jer kad se pogleda veličina našeg naroda i broj poznatih, uspješnih i pametnih ljudi koje smo iznjedrili u svjetskim okvirima, nije "optimistično" reći da smo velesila nego realno.

Stoga, high five, like, 1+, @RT i sve ostale moguće pozitivne afirmacije inicijativi udruge Optimisti na čelu s nepopravljivim Cmrkom, vjerojatno jedinim čovjekom koji funkcionira na optimistični pogon i ima dovoljno energije da donese tako nešto na kartu svijeta.

Jer, ovaj optimizam nije deklarativan, nije šupalj i ne stoji na klimavim nogama. Ne služi zavaravanju, navlačenju magle na oči, prodaji (da prostite) muda pod bubrege ili financijskom inženjeringu. Služi jedino i isključivo ljudima koji svaki dan žive i rade, bore se za sebe i svoje obitelji, da se povežu i osjete da nisu jedini, nego da iskrica koju nose u sebi postoji i kod prvog susjeda, kao i kod nekog čudnog lika na drugoj strani zemaljske kugle.