Zašto na Zemlji postoji zlato?

Proteklih mjeseci svjedočimo događajima koji podsjećaju na "Gold Rush" 19. stoljeća. Cijena zlata obara rekorde pa su se ljudi ponovno intenzivnije bacili u potragu za vrijednim metalom. Za 30 grama zlata danas se može dobiti oko 1000 eura što je dvostruko više nego prije četiri godine. Iz tog kuta gledanja zanimljivo zvuči podatak da na Zemlji zapravo ne bi trebale postojati veće količine zlata.

Zlato, naime, pripada skupini elemenata kojih na Zemlji ima znatno više nego što bi se sa znanstvene strane moglo očekivati. Američki znanstvenici tvrde da je zlato na našu planetu stiglo "kišom asteroida", piše New Scientist. No, krenimo redom: Zemlja se u ranoj fazi nastajanja sudarila s planetodiom veličine Marsa (Theia). Masa Zemlje je povećana, a iz prašine koja je kružila oko Zemlje nastao je Mjesec. Kolizija je oslobodila veliku količinu energije pa je došlo do parcijalnog taljenja dijelova zemljine kore. Teški metali (npr. željezo) potonuli su u dublje slojeve a isto se trebalo dogoditi i sa zlatom, platinom i paladijem koji se u unutrašnjosti najčešće javljaju u spojevima s metalnim željezom.

Ogromni asteroidi

"U Zemljinoj kori i plaštu zapravo ne bismo smjeli pronalaziti siderofilne elemente. Kako zlato često ipak pronalazimo vrlo blizu površini, vjerujemo da je na Zemlju stiglo naknadno, u vrijeme kad se već potpuno ohladila nakon kolizije", tvrdi William Bottke sa Southeast Research Instituta u Koloradu.

Ako je zlato na Zemlju stiglo "kišom asteroida", zašto na Mjesecu postoje izrazito male količine zlata iako "drži" dvadesetinu Zemljine gravitacije? Uzorci s Mjeseca pokazali su naime da na njemu ima 1200 puta manje zlata nego na Zemlji, a prema matematičkim proračunima i teoriji o "kiši asteroida" ta je brojka gotovo nemoguća.

Kako bi riješili navedeno pitanje, znanstvenici okupljeni oko astrofizičara Bottkea razvili su računalni model koji može simulirati nastanak planeta. Zaključili su da je 100 i više milijuna godina nakon nastanka Zemlje došlo do novih kolizija s nebeskim tijelima promjera 3000 kilometara. Objekti su bili toliko veliki da ih nije "ometala" gravitacija Mjeseca već su se izravno kretali prema većim tijelima s većom gravitacijom.

"Asteroidi su bili preveliki, izravno su udarali na Zemlju i donijeli joj tone zlata", zaključuje Bottke.