Zašto je plutonij opasniji od uranija

Znanstvenici tvrde da bi plutonij mogao biti najgori fisijski nusproizvod koji bi se pojavio u našem okolišu zahvaljujući opasnom stanju u japanskoj nuklearki Fukushima. Upravo zato su gorivne šipke naslagane u bazenima blizu Reaktora 3, koje se sastoje od mješavine izotopa plutonija i uranija, postali glavna briga radnika nuklearke. Reaktor 3 je jedini od reaktora u kojem se koristi plutonij koji je najopasniji za ljudsko zdravlje. U ostalih pet reaktora se koristi uranij.

Plutonij-239, izotop kojeg ima u istrošenom MOX gorivu (metalni oksid uranija i plutonija), radioaktivniji je od iscrpljenog uranija-238 u tom istom gorivu. Plutonij ispušta alfa radijaciju, visokoioniziranu formu zračenja, a ne beta ili gama radijaciju. Vanjsko izlaganje alfa česticama i nije toliko rizično za zdravlje jer imaju mali prodorni doseg i koža ih zaustavlja pri ulasku u tijelo. No kad, alfa-emiteri uđu u stanice, postaju vrlo opasni. Alfra zrake poslane iz unutrašnjosti stanice uzrokuju između 10 do 1.000 puta veća kromosomska oštećenja od beta ili gama zraka. Prema američkoj Agenciji za zaštitu okoliša, plutonij ulazi u krvotok preko pluća, kreće se tijelom i dolazi do kostiju, jetara i drugih organa. Na tim mjestima ostaje desetljećima i kontinuirano bombardira obližnje organe i tkivo alfa radijacijom i znatno povećava rizik od raka, naročito raka pluća, jetara i problema s kostima.

Prema podatcima HSDB-a (Hazardous Substances Data Bank), bilo je slučajeva kad su radnici iz postrojenja s nuklearnim naoružanjem umirali u roku od nekoliko dana nakon slučajnog izlaganja plutoniju. Nažalost, pored svega lošeg što bi eventualno opća katastrofa u Fukushimi imala kao posljedicu, plutonij je najgora stvar i pored toga što bi se najdulje zadržao u okolišu. Jedan izotop plutonija, Pu-239, ima 'poluživotni' radioaktivni vijek od 24.100 godina - drugim riječima, toliko bi trebalo vremena proći da bi se pola nestabilnog radioaktivnog materijala 'razgradi' u stabilan materijal. Radioaktivne zagađivačke tvari su opasne i tijekom 10 do 20 puta duljeg perioda od njihova poluživotnog radioaktivnog vijeka, a to pak znači da bi plutonij koji bi, na primjer, danas mogao potpuno izaći iz Fukushime, u okolišu ostao narednih pola milijuna godina.