‘Zasitio sam se Rusije’

U netipično vrijeme za europske prilike, u Rusiji je počelo nogometno prvenstvo. Do prije nekoliko godina ruska liga je kod nas imala predznak kao ‘egzotična’, no sada je situacija bitno drukčija - Rusija je postala Meka za hrvatske nogometaše. Pletikosa, Vejić, Tomas, Vulić, Dinjar, trener Vulić, pa BiH reprezentativci Blatnjak i Damjanović - svi oni su se skrasili diljem najveće zemlje svijeta. Međutim, ima tu jedan i ‘starosjedilac’. Ivica Križanac stigao je u Zenit iz Sankt Peterburga još 2005. godine i može se pohvaliti da je najuspješniji od svih Hrvata. Prošle godine se okitio naslovom prvaka, a prošlog četvrtka pomogao je svojima da prođu Marseille i plasiraju se u četvrtfinale Kupa Uefe, gdje ga čeka Bayer iz Leverkusena.

Križanackaže kako Kup Uefe
Zenitu nije prvi cilj sezone.
‘Nama je najvažnije rusko prvenstvo i ulazak u Ligu prvaka sljedeće godine. To ne znači da ne možemo iznenaditi u Kupu Uefe’, rekao je Omišanin.

Međutim, za Križanca sezona nije uspješno počela. U prvoj utakmici protiv Spartaka zamijenjen je na poluvremenu zbog ozljede lijeve noge, a Zenit je kod kuće samo remizirao s Moskovljanima (0-0). Zašto ‘samo’?

- Zato jer smo bili puno bolji. To je bio derbi, utakmica na jedan gol. Šteta, nismo iskoristili neke šanse, a Spartak je s nekoliko intervencija spasio Pletikosa. Međutim, nije ni bod loš zato jer smo poprilično umorni. Imali smo tri teške utakmice u tjedan dana i možemo biti prezadovoljni ostvarenim - rekao je Križanac koji će najvjerojatnije biti spreman za Bayer.

- Prve prognoze govore da ću zbog zgloba pauzirati dva tjedna, što znači da ću biti spreman za Nijemce. Sve će biti jasnije kada slikam nogu...

Ozljede vas baš i ne maze u zadnje vrijeme?

- Da, prošle godine sam operirao leđa, a i aduktor me muči duže vremena. Zato me i nije bilo veći dio prošle sezone. Te sve ozljede su valjda cijena koju moram platiti zato što igram previše i što ne ‘biram’ utakmice. Svaku igram sto posto. Prošle godine sam odigrao 15 utakmica pod injekcijama i to me dosta koštalo.

Kakva je sad situacija s leđima? 

- Bolja nego prije, ali svakako nije idealna. Ništa, izdržat ću do kraja ugovora (2009.), pa će poslije biti lakše kad se vratim kući.

Može li vas išta zadržati u Rusiji?

- Ništa! Devet godina sam u inozemstvu (Češka, Poljska) i zasitio sam se svega. Moram misliti i na obitelj, tako da je povratak u rodni Omiš jedina opcija.

Znači li to kraj karijere ili...?

- Vjerojatno ne. Igrat ću u Omišu ili u Hajduku. Naravno, ako me u Splitu uopće budu htjeli i ako ja budem spreman.

Pratite situaciju u Hajduku. Kako vam sve skupa to izgleda?

- Čini mi se da je privatizacija dobra stvar i nadam se da će konačno krenuti nabolje. Trebaju svi pomoći Hajduku jer ‘voda je došla do grla’. Ja ću kupiti dionice, a mislim da bi to trebao i napraviti svaki Dalmatinac kojemu su ‘bijeli’ u srcu...

Vjerojatno pratite i reprezentaciju, vašu bolnu točku...

- Reprezentacija igra sjajno i ostvarila je vrhunski rezultat. Kad je tako, ja uopće nisam bitan...

Ipak, žalite li zbog izjava koje su išle na račun Bilića? Da možete vratiti vrijeme, biste li bili malo suzdržaniji?

- Onaj tko me bar malo poznaje, zna da bi isto reagirao. Jednostavno sam takav, ne mogu prešutiti neke stvari. Zovu se igrači koji se u Rusiji bore za ostanak, a ja igram u prvaku, pa ništa. Ali neću plakati. Ipak ja nisam toliko bolesno ambiciozan i lud za nogometom da ću sada žaliti za nečim. Jednostavno, prezadovoljan sam svojom karijerom i nemam se pravo buniti. Promijenio sam četiri različite lige, igrao Ligu prvaka u Sparti dok nitko nije ni znao za mene, a moram priznati da sam i dosta zaradio. Sada mi je jedini cilj vratiti se u Omiš i uživati...