Za nas je nastupati u Zagrebu isto kao i u Parizu

Napravio je koreografiju za balet na glazbu White Stripesa, ali i postao kućni koreograf najslavnije baletne kuće na svijetu - Royal Balleta, kao prvi ikad na to mjesto imenovani suvremeni plesni umjetnik, iako nema ni dana klasične plesne naobrazbe. U međuvremenu je režirao u pariškoj Operi, kreirao svjetlosne instalcije za centar Georges Pompidou u Parizu i izgradio odmaralište za umjetnike na izoliranom afričkom otoku Lamu. Wayne McGregor početke karijere veže baš za TSP, a na 25. Tjedan vraća se predstavom praizvedenom prije tek mjesec dana koju su kritičari jednoglasno proglasili remek-djelom.

‘Entity’ je na programu 25. Tjedna suvremenog plesa 2. i 3. lipnja, kao tek četvrta stanica njezine svjetske turneje, pa će je zagrebačka publika vidjeti prije one na Venecijanskom biennaleu. O njoj, i još o nečemu s McGregorom smo razgovarali neposredno prije njegova dolaska u Zagreb.

• Čini se kao da između vas i Tjedna suvremenog plesa postoji neka tajna veza. Na festivalu ste dosad već predstavili svoja tri naslova, a Zagreb je tek četvrta stanica na vašoj svjetskoj turneji s novom predstavom ‘Entity’...?

- Da. Dobro se sjećam i radionice Yakova Sharira koju sam davno pohađao u sklopu Tjedna. Zagreb je za mene posebno mjesto. Možda će vam zvučati čudno, ali na Tjednu  sam uvijek doživljavao istinsku atmosferu međunarodnog festivala. Zagreb je kozmopolitski grad u koji se obožavamo vraćati, nama je to poput gostovanja u Parizu. Zagrebačka je publika fascinantna i zato joj se uvijek rado vraćamo. Mislim da je posebno sjajno to što se organizatori nikad nisu libili pozivati na festival trupe čija gostovanja nije jednostavno organizirati. Ta hrabrost izbora je vrijedna divljenja.

 “Na Tjednu suvremenog plesa uvijek sam doživljavao istinsku atmosferu međunarodnog festivala. Zagreb je kozmopolitski grad u koji se obožavamo vraćati.”

• Kad smo već kod hrabrosti, ni vama je ne nedostaje. Jednom ste izjavili kako ste uvjereni da su ‘tenzija i provokacija vrlo važne u umjetnosti’. Kakvoj se provokaciji možemo nadati od ‘Entityja’?

- Ono što je meni važno jest da moje kreacije budu izazovne, da nakon što ih pogledate nemate reakciju: ‘Ah, u redu je...’... Radije bih da vam budu ili odbojne ili da vam se stvarno svide, nego nešto između to dvoje... na to mislim kad kažem ‘provokacija’... Nadam se da će ‘Entity’ upravo to i postići... Tehnički to je jako teška, fizički zahtjevna koreografija... na onom filozofskom nivou, pak, govori o utjecaju koji misaoni proces ima na kretanje...  A jedna od funkcija umjetnosti jest da nas stimulira da mislimo drugačije.

• Misliti drugačije o plesu znači i ne pristajati na često spominjanju podjelu između baleta i suvremenog plesa? Onu koju vi s velikom lakoćom preskačete?

- Da. Kao, što znate već godinu i pol dana sam kućni koreograf Royal Balleta u Londonu. Čovjek bi pomislio da je u pitanju najrigidnija moguća institucija na svijetu. Ali nije tako, ljude koji tamo rade zanima propitivanje značenja baleta. Kad radim predstavu ne krećem od zamisli ‘ovo će biti balet’. Mislim da su te podjele besmislene i da možda olakšavaju život novinarima, ali da zapravo ništa ne znače. Naročito ne publici. Publiku ne zanima je li u pitanju balet, suvremeni ples, hip-hop, jazz-dance... njih zanima isključivo dobra predstava...

• Od 10 plesača koje ste angažirali za ‘Entity’, samo ih je dvoje već radilo s vama. Ostale ste odabrali na audiciji...

- Da. Više od 800 plesača poslalo nam je svoje biografije prije početka rada na Entityu, da bismo ih na audiciji pogledali 300. Na kraju smo odabrali njih osam koji su izvanredni.

• Što ste tražili od njih? Što vas uopće zanima u koreografskom smislu?

- Zanima me kako će tijelo izgledati u budućnosti, etika tijela: to su pitanja koja me doista fasciniraju. Koreograf je netko tko se bavi fizičkim razmišljanjem. Netko tko primjenjuje tehnologiju tijela na koncepte i filozofiju‘

• To je zapravo i misija znanstveno-istraživačkog projekta Choreography and Cognition, koji ste 2002. uz pomoć pet stručnjaka za neurologiju, pokrenuli na Odsjeku za eksperimentalnu psihologiju Sveučilišta u Cambridgeu.

- Da. S timom stručnjaka radim na razvoju ‘umjetno inteligentnog koreografskog entiteta’ tj. softvera koji bi mogao ’sam’ misliti i autorima nuditi rješenja za problematične situacije u njihovom radu.

 • Vaši kolege znanstvenici najavljuju da bi softver mogao biti gotov do 2010. Što ćete još raditi u međuvremenu?

- Prvo stižemo na Tjedan suvremenog plesa (smijeh), nakon toga Random nastavlja turneju, a potom s Royal Balletom putujem u Kinu na otvaranje Olimpijskih igara. I onda, naravno, počinjemo rad na novoj predstavi. Ali više o svemu tome - u Zagrebu.