Voda iz mora kao spas?

„Nema se tu što puno razmišljati", kaže nam Frithjof C. Kuepper, koji se na Sveučilištu u Aberdeenu bavi biodiverzitetom mora. „Za zemlje poput Cipra nema druge opcije ako žele održati životni standard."

Kuepper govori o tome kako pribaviti pitku vodu. Ona je oduvijek nejednako raspoređena, a u vrijeme sve većih suša postaje pravo blago.

Cipar, otok u Sredozemnom moru, tako je bio prinuđen okrenuti se odsoljavanju (desalinaciji) morske vode kojom je okružen. Danas tako otočani dobivaju četiri petine pitke vode.

Problem ne pogađa samo otoke, već i sušne predjele Afrike i Bliskog istoka. Stručnjaci vjeruju da će odsoljavanje igrati sve veću ulogu, iako je u pitanju kompliciran postupak koji se dugo izbjegavao jer je štetan za okoliš.

Iako je 70 posto planeta prekriveno vodom, samo jedan posto te vode je pitak. Druge metode - poput dobivanja vode iz ledenjaka - i dalje su još teže.

Zato se kao nova nada promatra upravo odsoljavanje, koje se na razne načine prakticira već stoljećima.

Bliski istok i Afrika upućeni na odsoljavanje

U svijetu postoji oko 20.000 postrojenja za odsoljavanje, uglavnom metodom obrnute osmoze. Slana voda se pod određenim tlakom potiskuje kroz membranu koja treba zaustaviti sol i propusti čistu vodu. To troši puno energije.

Deset najvećih takvih postrojenja su u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Izraelu, redom bogatim zemljama koje imaju manjak svježe vode.

Kako kaže Manzoor Qadir, zamjenik direktora Instituta za vodu, okoliš i zdravlje na Sveučilištu UN-a, oko 47 posto odsoljene vode dobiva se na Bliskom istoku i sjeveru Afrike.

Zemlje te regije, kaže Qadir, nemaju izbora. Tamo kišnice i drugih izvora svježe vode ne bude ni za petsto kubika godišnje po glavi stanovnika, a to je upola manje od količine koju UN smatra potrebnom za sigurnu opskrbu. Saharska Afrika će do 2050. postati „žarište manjka vode", dodaje on.

„Odsoljavanje je izuzetna opcija za pribavljanje resursa vode", kaže Qadir, posebno jer je tehnika tako napredovala da je cijena ovakve vode znatno pala. Početkom stoljeća je kubik odsoljene vode stajao pet eura, danas stoji desetinu toga.

Cipar je, recimo, na vrijeme gradio postrojenja za odsoljavanje. Koliko god ona stajala, kaže profesor Kuepper, to je bilo oko deset puta jeftinije nego da se pitku vodu doprema iz Grčke.

Besplatna voda, besplatna struja

Ipak, sugovornici DW-a upozoravaju da odsoljavanje ima svoju cijenu. Postrojenja koja rade s obrnutom osmozom troše previše energije.

Studija na kojoj je radio Kuepper pokazuje da su četiri ciparska postrojenja trošila pet posto struje u zemlji i izazvala dva posto emisije štetnih plinova. Povrh toga, milijuni kubika slane toksične smjese koja je ispuštana nazad u more uništili su okolne ekosustave morskih trava.

U studiji na kojoj je Qadir radio 2019. godine pokazano je da talozi soli izvađene iz vode tonu i ugrožavaju mikroorganizme koji su ključni za prehrambeni lanac.

Dio rješenja je u obnovljivim izvorima energije. Cipar, recimo, trideset posto svoje energije dobiva iz obnovljivih izvora, uglavnom od Sunca.

Berlinska tvrtka Boreal Light razvila je postrojenja za odsoljavanje koja uopće nisu priključena na energetsku mrežu, već neovisno funkcioniraju koristeći vlastite solarne panele i vjetrenjače.

„Vodu iz mora dobivamo besplatno, struju od Sunca i vjetra dobivamo besplatno, tako da možemo proizvesti tisuću litara svježe vode za pedeset centi", kaže Ali Al-Hakim, šef tvrtke Boreal Light.

Kako dodaje za DW, ta cijena je danas slična pribavljanju svježe vode iz rijeka ili bunara.

Kamo s talogom?

Kako kaže Frithjof Kuepper, bolje rješenje za talog soli bilo bi da se on zadrži na kopnu. U tim talozima se također mogu naći vrijedni materijali poput magnezija, kalcija, stroncija, litija ili uranija.

Korištenje tih tvari je važno, kaže Manzoor Qadir, posebno „u zemljama koje proizvode velike količine taloga uz relativno nisku efikasnost, poput Saudijske Arabije, Emirata, Kuvajta i Katara".

Kako dodaje, u tom procesu su najdalje odmakle Sjedinjene Države gdje se dobiva 12 posto svjetskih zaliha odsoljene vode, a tako proizvodi samo 3,9 posto slanog toksičnog taloga.

„Odsoljavanje je očigledan put kojim treba ići", kaže a kraju Kuepper. „Naš posao je da ga učinimo održivim."