Vladimir Blažanović izlaže krajem travnja u sisačkoj galeriji Slavo Striegl

Vladimir Blažanović, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Zagreba, , predstavlja se krajem travja samostalnom izložbom u sisačkoj galeriji Slavo Striegl.

Gospodine Blažanović, riječ je o izboru neizlaganih slika? Koliko ukupno?

Izlažem trideset radova, od čega su petnaest platna, većinom ulja i poneki akril, te petnaest tempera na papiru.Radove je odabrao i kritički popratio Nikola Albaneže.

I ovdje prevladavaju nefigurativni motivi. Međutim sklon sam razmišljati o vama kao umjetniku između figuracije i nefiguracije.

Za vašu tezu vjerojatno ima osnova. Opredjeljenje za jedno ili drugo kao da spada u neka davna vremena i za mene nije neka bitna stvar. U mojim „slobodnim traženjima", koja obično kvalificiraju „asocijativnom apstrakcijom" ne radi se samo o nekoj igri oblicima, dekorativnom, nego o pokušaju izraza određenog duhovnog stanja, emocije, doživljaja svijeta ne oponašajući prirodu, nego metaforičkim likovnim jezikom, moglo bi se reći parafigurativnim jezikom. S druge strane u mojem bavljenju sakralnom tematikom susrećem se sa problemom figurativne kompozicije, koju pokušavam osuvremeniti koliko mi je to moguće.

Što je ključno kod izbora motiva?

U krajnjoj liniji radi se o stanovitom obliku ekspresije, mislim na moja slobodna traženja, gdje neki doživljaji, emocije traže jezik da se izraze. Elementi slike kao što su boja ploha, linija, kontrasti su u službi cilja koji je slika .Dovedeni u određeno stanje napetosti, odnosa, oni mogu živjeti kao samostalna cjelina, kao slika, kao mrvica smisla oteta kaosu, izraz neke emocije.

Na vašim slikama dominiraju vibrirajuće plohe boje, u središtu je vibrantni odnos ploha i boje.

Ta pročišćenja su krajnji rezultat. Ovakav pristup obično podrazumijeva više pokušaja, ponovnog vraćanja slici, do sretnog trenutka susreta. Ne radi se o izvođenju neke formule koja nosi dobar rezultat, to je put u nepoznato. Tragovi tih pokušaja, slojevi, sudjeluju u konačnom dojmu.

Kolika je važnost kolora?

Moj rad su često kvalificirali kolorističkim. Općenita je spoznaja da je šarenila svih vrsta posvuda, a da je fini osjećaj za boju delikatna stvar, rijetka biljka. Pokušavao sam i pokušavam na tom tragu kultivirati sebe.

Koliko je format bitan u vašem opusu?

Nisam se „našao" u nekom određenom formatu, i nisam format smatrao „bitnim", barem do sada, kretao sam se u cijelom rasponu veličina. Ali postoji iskustvo da je neka slika dobro sjela baš u tom formatu i taj optimalan omjer formata i sadržaja je jedan od sastavnih elemenata velikih slikarstava.

Vi ste autor i opsežnog i značajnog figurativnog ciklusa sa sakralnim temama. U kakvom su odnosu figurativni i nefigurativni ciklus?

I u jednom i u drugom nosim se sa određenim likovnim problemom i to im je zajedničko, a taj problem nastojim riješiti tako da me rezultat raduje. Ako u tome uspijem, nevažno je kojoj od tih grupa pripada.

Što je novo u atelijeru?

Moj svakodnevni boravak u atelijeru sastoji se od intervala slobodnih pokušaja, koje povremeno smijeni interval sa određenim zadatkom, narudžbom. Uz to što pratim prvenstveno svijet slikarstva, poneka izložba uzme također dosta vremena. Ustvari ništa novo.