Virtualna voda - plavo zlato koje bi moglo dovesti do novih ratova

Potreba čovječanstva za "virtualnom vodom" je jednom riječju ogromna. Vodu ne koristimo samo za piće i pranje već se neizravno nalazi svuda oko nas - u rajčicama koje jedemo, odjeći koju nosimo i računalima koja upravo koristimo. Često se radi o predmetima koji se proizvode u zemljama 3. svijeta kojima je voda istovremeno prijeko potrebna za preživljavanje.

"Kada bi cijeli svijet trošio jednaku količinu vode kao stanovništvo Sjeverne Amerike, trebali bismo čak 75% više vode u prehrambenoj industriji nego danas", rekao je Daniel Zimmer, voditelj UNESCO-a u Nizozemskoj.

>>Hoće li svijet u budućnosti ratovati zbog vode?

Kina, Pakistan i Indija suočene su sa stalnim padom razine podvodnih voda. Industrije Bliskog istoka dnevno troše gotovo deset puta više vode nego što je održivo. Farmeri u Brazilu i Argentini su već počeli vodu crpiti iz fosilnih, neobnovljivih izvora. Stručnjaci predviđaju da će se ratovi budućnosti voditi zbog plavog zlata - vode, a nestašicu dodatno pojačavaju klimatske promjene i porast broja stanovnika.

Smatra se da do ozbiljnih konflikata zbog vode na Bliskom istoku još nije došlo jer zemlje uvoze upravo virtualnu vodu, u obliku kukuruza i pšenice. Pojam je uveo britanski geograf Tony Allen, a označava vodu koja se koristi u proizvodnji (ili je postala beskorisna zbog onečišćenja) i koja se se štedi na mjestu korištenja proizvoda.

Najveći teret za virtualnu vodu predstavlja globalna ekonomija koja proizvodnju zbog smanjenja troškova prebacuje u države koje su ionako pogođene nestašicom vode. Zemlje koje si to mogu financijski dopustiti, uvoze proizvode koji "gutaju" vodu, dok ostale nemaju drugog izbora. Zemlje Bliskog istoka i sjeverne Afrike su od 80-ih godina do danas uvezle 40 milijuna tona žitarica što odgovara količini vode koju Nil nosi kroz Egipat.

Za žetvu jednog kilograma pamuka potrebno je čak 8000 litara vode, što ne uključuje daljnju potrošnju tijekom proizvodnje. U jednoj toni pšenice nalazi se gotovo milijun litara vode, a u jednom mesnom odresku oko 5000 litara. Ništa manje opterećenje ne predstavlja odjeća - traperice, na primjer, troše 10.850 litara, pamučna majica 4100 litara, a plahta 9750 litara.

Europu dodatno pogađa turizam kad se u ljetnim mjesecima milijuni ljuti slijevaju u turistička mjesta i iscrpljuju rezerve pitke vode. Do problema redovito dolazi u Španjolskoj i Grčkoj ali i u Hrvatskoj, pogotovo na otocima.