« Glazba
objavljeno prije 16 godina i 9 mjeseci
Intervju

Štuke u raljama demokracije

Dino Šaran, lider grupe Letu štuke, nudi dugoočekivane ‘Proteine i ugljikohidrate’

Fotografija vijesti
Više o

Letu Štuke

,

Proteini i ugljikohidrati

Letu štuke su se prije tri godine na ovdašnjoj sceni pojavile gotovo niotkuda. Njihov istoimeni debitantski album skrivao je u sebi nekoliko pop-dragulja koji su samo čekali da ih otkriju radijski urednici, pa da se priča ‘zakotrlja’. Kako su se hitovi počeli nizati, tako je u javnost dolazilo sve više informacija o misterioznoj grupi: došli su iz Sarajeva, frontmen im se zove Dino Šaran, a bend je nastao još sredinom osamdesetih.

U međuvremenu je Šaran sreću okušao i u inozemstvu, a po povratku je sklepao nekoliko ljetnih hitova za Luku Nižetića. Odluka da ponovno osnuje Štuke rezultirala je 2005. godine ‘Minimalizmom’, ‘Mjestom za dvoje’, ‘Kao na zapadu’, ‘Tugom’ i još ponekim pjesmama koje i danas još mnogi pjevuše. Tri godine poslije, točnije zadnjeg dana travnja, Letu štuke objavile su drugi album ‘Proteini i ugljikohidrati’, kojim će pokušati opravdati reputaciju ‘bosanske glazbene senzacije’. Dino Šaran nam je pokušao objasniti pozadinu nastanka ‘hranjivog’ albuma.

• Prve kritike za ‘Proteine’ govore da se radi o logičnom nastavku prvog albuma. Koliko je vama logična ta veza između albuma koji je takoreći nastajao gotovo dvadeset godina i ovog novog, koji je, u usporedbi s prethodnim iskustvom, snimljen na brzinu?

“Štulić je vjerovao u to što je pjevao i zato su mu vjerovali. Pjevao je i bio ispred vremena. Takvi uvijek popuše. Ljudi su uglavnom nezahvalni i brzo zaboravljaju. Pjesma ‘Tesla’ je moja posveta njemu, jer dao mi je nešto, nečemu me naučio.” 

- Prvi album nastajao je ustvari nekih pet, šest godina, a ne dvadeset kao što je uvriježeno mišljenje. Samo je pjesma ‘Kao na zapadu’ nastala ranije... Mi smo zapravo petogodišnji bend koji je preuzeo staro ime iz osamdesetih. Samo je ime ostalo iz tog doba, sve ostalo je novo. Drugi album jest snimljen brzo, ali ne i na brzinu, ako uzmemo u obzir da su od početka nastanka materijala, pa do izlaska albuma prošle oko dvije godine. I na ovom albumu ima pjesama koje su nastale prije, ali to nije ništa neobično. Bitno je da pjesme dođu do ljudi, da im daju nešto dobro i eventualno odole zubu vremena. To je moja želja.

• Nakon uspjeha prvijenca, izlazak je drugog albuma najavljivan gotovo svake godine. Objavljen je nakon tri. Zašto se odužilo?

- Nismo mi sad nešto najavljivali album na sva zvona. Znalo se da bi se trebao pojaviti dvije godine nakon prvog, što je prosječna diskografska pauza, ali zbog nekih realnih okolnosti izašao je pet mjeseci kasnije, što i nije neki propust. U principu, sve je bilo po planu.

• Album je snimljen u Nizozemskoj. Zbog dobrih zakona ili boljih tehničkih uvjeta?

- Metslawier je mirno i dosadno selo na krajnjem sjeveru Nizozemske. Tamo ljeti dan traje gotovo do ponoći. Ljudi su ljubazni i distancirani u isti mah. U tom selu živi čovjek po imenu Milan Ćirić i vlasnik je sjajnog analognog studija ‘Sing sing’. Prednost je tog studija što u potpunom miru i potpuno uživo možeš snimiti album, daleko od kuće. Eto razloga.

• Letu štuke je sarajevski bend koji i Zagrepčani rado vole smatrati svojim. S druge strane, na naslovnici vašeg novog albuma osmjehuje se Nikola Tesla, kojeg svojataju Hrvati i Srbi. To ste se malo poželjeli poistovjetiti s genijalcem?

- Mi smo bend s prostora bivše Jugoslavije. Kažem to bez nostalgije i potpuno sam svjestan toga. Naš izvor su sarajevske ulice, a ušće nam je svugdje gdje sviramo, a to je i Zagreb, svakako. Hrvati i Srbi svojataju Teslu jer je on i jedan i drugi, ali prije svega naučnik, humanist i genij. Mogu se s ljudske strane poistovjetiti s njegovim stavovima i razmišljanjima, ali Tesla je unikat i toliko o tome. Naslovnica albuma je fotka instalacije ‘Tesla goes to paradise’, čuvenog Sarajlije i kozmopolita Brace Dimitrijevića.

• Omotom dominiraju kruh i kukuruz, a u ‘Muzici’ ste se malo iskalili i na politikanstvo. Želite biti prepoznati kao socijalno osviješten bend?

- Kukuruz je tu jer se radi o seriji umjetničkih instalacija na temu Tesle, a Braco im je autor. Sve to nosi naziv ‘Jedan čovjek - hiljadu plodova’. U pjesmi ‘Muzika’ govorim o odnosu autora i neautora koji želi biti autor, ali na žalost neuspješno, pa se shodno tome ponaša primitivno prema autoru, te izražava agresivno ponašanje pri svakom njihovom slučajnom doticaju. Ukratko, pjesma o zavisti. Nemam želju nikome soliti pamet, jer duboko vjerujem da svatko može izabrati između glave i guzice. Nije bitno kako nas vide, sve dok nas čuju.

• U ‘Psychu’ se obračunavate s balkanskim fenomenom celebrityja. Što ako Dino Šaran, slijedom neobičnih okolnosti, postane jedan od njih?

- Jedva čekam da me slikaju za ‘Red carpet’. Da ostavim mail? Možda bude neka Farmica?

• U nekoliko novih pjesama uz glavne junake povezujete pojam ‘paranoja’. Sigurno bi se našlo nekoliko psihijatara koji bi ustvrdili da je ustvari sam autor paranoičan. Koje su, dakle, omiljene paranoje Dina Šarana?

- Paranoja je zapravo zbir raznih, kroničnih strahova modernog čovjeka u raljama demokracije: strah za egzistenciju, strah od neuspjeha, strah od virusa i boleština, strah od terorizma, strah od borbe protiv terorizma, strah od ljubavi... Bog dao, narod ne vjeruje. Nemam omiljenu paranoju.

• Obavezno je pitanje i ono o Johnnyju Štuliću. U ‘Tesli’ mu se obraćate direktno, pozivajući ga na povratak. Je li CD već na putu za Johnnyjevo nizozemsko utočište?

- Što ja znam... Vjerovao je u to što je pjevao i zato su mu vjerovali. Pjevao je i bio ispred vremena. Takvi uvijek popuše. Ljudi su uglavnom nezahvalni i brzo zaboravljaju. To je moja posveta njemu, jer dao mi je nešto, nečemu me naučio. Valjda će pjesma doći do njega. Ma, hoće sigurno. 

Piše: Piše: Marko Podrug
23.05.2008. 00:31:53
    
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
  1. avatar
    ivac
    25.05.2008. 18:59
    bash me zanima prizor dine sharana i njegovih jarana u nekom lokalnom bircu u tom selu u nigdjezemskoj. vjerojato su jedva čekali da se, unatoč svim blagodatima, vrate u sarajevsku kotlinu. vidjela sam dinu prošlog lipnja u sarajevu. oko nekih dva-tri ujutro stajao je naslonjen na ugao neke olinjale fasade u centru grada i flertovao s nekom malom, prelijepom djevojčicom, od nekih 19. u isti mah, izgledalo je da neki BH selebriti impresionira neku koja trepće očicama, a zapravo je već skuhana, jer ipak je poznati muzičar ispre nje. drugi mah je da su obični likovi iz susjedstva, pravi prizor za nostalgičare za vlastitom mladošću. pamtim ga, svejedno.
    inače, slušajte štuke, ma kako vam se u nekom trenutku činile banalne i previše mainstream...
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh