Vijeće sigurnosti je „tigar bez zuba“

Jedna video-snimka iz rata u Ukrajini prikazana je prošli tjedan u Vijeću sigurnosti u New Yorku. Prema riječima britanske predstavnice u UN-u Barbare Woodward, to su „užasne slike" civilnih žrtava u Buči, predgrađu Kijeva. U govoru pred članovima Vijeća sigurnosti ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je okrivio Rusiju za „ratne zločine".

Ali, bez obzira kako optužbe zvučale, to nema ama baš nikakvih posljedica za Rusiju u tom najutjecajnijem tijelu UN-a koje ima pet stalnih i deset nestalnih članica. Razlog: Rusija kao jedna od stalnih članica ima pravo veta. To znači da ako samo jedna od stalnih članica - SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska - stavi veto, ona može blokirati bilo koju odluku. A to je ono što je Rusija učinila samo dan nakon napada na Ukrajinu 24. veljače. Vijeće sigurnosti je stavilo na raspravu rezoluciju prema kojoj je ruski napad odmah trebao biti okončan, a Rusija je stavila veto na tu rezoluciju.

Vijeće snosi „primarnu odgovornost" za svjetski mir

Prema članku 24. Povelje UN-a države-članice - trenutno ih ima 193 - trebale bi Vijeću sigurnosti prenijeti „primarnu odgovornost za osiguravanje međunarodnog mira i sigurnosti". Ali što ako jedna od stalnih članica sama povede agresorski rat?

„Gdje je onda sigurnost koju bi Vijeće trebalo jamčiti", retorički je upitao ukrajinski predsjednik Zelenski. I naglasio da bi članovi Vijeća trebali bi omogućiti „uklanjanje Rusije kao agresora i izazivača rata, tako da više ne može blokirati odluke o vlastitoj agresiji". Zelenski je također upozorio da se Vijeće sigurnosti bez korjenitih reformi može i „raspustiti", a UN „ugasiti".

Rusija više nije u Vijeću za ljudska prava - kao svojedobno SAD

Dok je izbacivanje Rusije iz Vijeća sigurnosti praktično nemoguće, nju izbacuju iz drugih međunarodnih tijela ili se pak sama povlači. To je bio slučaj s Vijećem Europe odakle se povukla, a prije neki dan suspendirano je članstvo Rusije u UN-ovom Vijeću za ljudska prava. Međutim, mišljenje o tome nije bilo baš jedinstveno: 93 članice glasale su za, a 24 protiv, uključujući Alžir, Boliviju, Kinu, Kubu, Sjevernu Koreju, Eritreju, Etiopiju, Iran i Siriju. To su zemlje u kojima Rusija ima utjecaj ili koje, npr. kao Kina, iz strateških razloga podržavaju Rusiju.

Da izbacivanje iz Vijeća za ljudska prava nije ruska specijalnost, pokazale su Sjedinjene Američke Države pod Donaldom Trumpom: one su suspendirale članstvo 2018., ali su se 2021. vratile nakon dolaska Joea Bidena na vlast.

Ali Vijeće za ljudska prava u Kremlju ne vrijedi mnogo. „Ne brinemo previše o tom tijelu", rekao je za DW prošli tjedan bivši zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Andrej Fjodorov. „Za nas je, naravno, najvažnije Vijeće sigurnosti i naša sposobnost da i dalje budemo tamo i zastupamo svoje stavove", rekao je Fjodorov. Ipak je priznao: „Slažem se da postoji rizik da Rusija postane sve izoliranija."

Vijeće sigurnosti odražava svijet iz 1945.

„Ako država s pravom veta prekrši pravila, onda je Vijeće sigurnosti osuđeno na beznačajnost", kaže politolog Johannes Varwick sa Sveučilišta u Halleu. „Očekujem da će Vijeće sigurnosti duže vrijeme biti nesposobno za djelovanje, a to znači da će UN izgubiti na značaju." Ali, to nije ništa novo, kaže on: „Sve do okončanja sukoba Istok-Zapad 1989./90. imali smo istu situaciju: međusobno ulaganje veta ili prijetnje vetom s jedne ili druge strane i time potpunu paralizu."

U svom vatrenom govoru, Zelenski je zahtijevao korjenite reforme UN-a. Na primjer, „sve regije svijeta" bi trebale biti „pravedno zastupljene" u Vijeću sigurnosti. No taj njegov zahtjev je star koliko i samo Vijeće. Deset nestalnih članica, dakle one koje rotiraju, biraju se prema regionalnim kriterijima. Stalne članice, kao što im i ime kaže, ostaju uvijek iste. A to im, zajedno s njihovim pravom na veto, daje ogroman utjecaj.

Sastav tog „unutarnjeg kruga" Vijeća sigurnosti odražava geopolitičku situaciju od prije skoro 80 godina. Tih pet članica su najvažnije države pobjednice u Drugom svjetskom ratu. U to vrijeme mnoge su zemlje, na primjer gotovo cijela Afrika, još uvijek bile u kolonijalnoj ovisnosti.

Svi reformski napori su propali

Stalno je bilo pokušaja reformiranja Vijeća sigurnosti. Između ostalih, Brazil, Indija, Japan i Njemačka su 2004. godine izjavili da će se međusobno podržavati za stalno mjesto u Vijeću. A tu je i ideja da Europska unija dobije jedno mjesto. Drugi prijedlog je ukidanje prava veta. Ali do sada od toga nije bilo ništa.

„Reforma Vijeća sigurnosti je beznadan pothvat", uvjeren je Johannes Varwick. „To se odnosi i na ukidanje prava veta i na novi sastav članstva, odnosno prijem novih država, bilo sa ili bez prava veta. Jednostavno, ne postoji formula s kojom bi se svih pet sila s pravom veta složilo, a koja bi dobila neophodnu dvotrećinsku većinu u Općoj skupštini."

Ali Varwick ne želi potpuno otpisati Vijeće. Ono je, kaže, „uvijek uspijevalo odigrati ulogu u pitanjima gdje su se interesi poklapali i to će vjerojatno ponovo biti slučaj u nekom trenutku poslije rata u Ukrajini". Zamislivo je i „uspostavljanje neke vrste „alijanse demokracija", na što je SAD više puta pozivao. „To bi onda bilo nešto poput kontre UN-u. Međutim, vrlo je upitno bi li to imalo uspjeha."

No, kada je riječ o ratu u Ukrajini, sva reformska razmatranja ne igraju nikakvu ulogu, a žalbe predsjednika Zelenskog neće promijeniti činjenicu da Rusija može blokirati bilo koju rezoluciju koja bi bila protiv nje.