Vičete na djecu? Nemojte, napravite radije ovo...

Vikanje na djecu najgora je stvar koju možete napraviti - podiže razinu stresa još više, a pozitivnog učinka jednostavno nema. 

Naime, ako vičete, djeca vjerojatno neće moći obraditi što govorite, pa će odgovoriti zatvaranjem u sebe ili opet vikanjem. I tako nastaje začarani krug...

Zapamtite da djeca ne vide situaciju u istom kontekstu odrasli i probajte s ovih pet tehnika:

Koristite riječi, a ne vikanje - spori, autoritativni ton glasa daje više na ozbiljnosti, pogotovo ako objasnite da određeno ponašanje nije prihvatljivo i zašto. To će pomoći djeci da shvate empatiju i naučit će ih da komunicaraju o svojim osjećajima.

Odmaknite se - strategija 'time-out' je strategija koju često koristimo s djecom, ali se može uspješno primijeniti i na odrasle. Pazite da djeca budu u sigurnom prostoru, a zatim se odmaknite na trenutak, duboko udahnite i mirno se vratite u situaciju, razgovarajte čvrstim glasom i pokažite djetetui da ste uvjereni u ono što izgovarete i da niste izgubili kontrolu nad situacijom.

Pokažite suosjećanje i empatiju - to može biti teško, jer pokazivanje ljubaznosti prema maloj osobi koja vas namjerano 'provocira' i iskušava granice, može biti teško. Ali pokušavajući razumjeti ponašanje vašeg djeteta, bolje ćete shvatiti njihovo ponašanje. Često zanemarujemo i odbacujemo važnost priznavanja osjećaja djeteta.

Prepoznajte i priznajte svoje osjećaje - uzimanje vremena za prepoznavanje vlastitog stanja uma i kako to može utjecati na naš odgoj je važno. Priznajte svoje osjećaje i pokušajte ih razdvojiti od odgovora na iritantno ponašanje vašeg djeteta.

Zlatni kompromis - tko kaže da uvijek morate 'pobijediti' kako biste bili čvrst i učinkovit roditelj? Granice su važne, ali možete biti fleksibilni unutar tih granica. Na primjer, želite isključiti televizor, ali vaše dijete ga želi gledati još 10 minuta. Prihvaćanje pet minuta pomaže djetetu da osjeti neku kontrolu i ima osjećaj da ga slušate.