Vatra ženske snage

"Na poziv iz Domina da sudjelujem u projektu Budućnost političkog performansa, kroz koji se kritički propituju teme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, počela sam razrađivati temu demografije. Ono što me zanimalo bilo je suprotstaviti društvenu regulaciju ženske seksualnosti i plodnosti i snažni, arhetipski, ženski princip koji je nametanjem rodnih uloga stoljećima degradiran i krivo interpretiran. Htjela sam spojiti političko i društveno s arhetipskom, praiskonskom moći žene i pokazati kako potonje opstaje, prevladava, bori se, unatoč različitim opresijama! Kada sam pročistila ideju, pojavile su se zanimljive koincidencije i poveznice - primjerice neočekivana poveznica s radom Sanje Iveković (čiji je Trokut iz 1979. godine bio zadana referenca ovog performansa ) u kojemu je sama simbolika obrnutog trokuta odigrala ulogu u komunikacijskom kanalu između nje, policajca i snajperista; približavanje 1. maja koji je i praznik rada i praznik plodnosti u nekim kulturama, i odabir crvenog konca za vizual, koji je, kako sam kasnije od prijateljice saznala, slavenski zaštitni znak žena. Kasnije je bilo i nekih intimnijih poveznica sa sudionicama rada. To su bili znakovi da stvari "sjedaju na mjesto"." izjavila je autorica.

Naime, samom performativnom činu prethodio je poziv zainteresiranim građankama da pošalju svoja svjedočanstva i svoje priče, a kada su prvi prilozi počeli stizati, Trokut#2 je prestao biti samo rad autorice i zaživio sam od sebe te tako prerastao u zajedničko djelo - prvenstveno autorstvo svih kreativnih, hrabrih sudionica koje su dijelile svoja iskustva, a zatim i zajednički iskaz. Svaka od 40 autorica u rad je usadila svoje, specifično iskustvo, na sebi svojstven način. Josipa Bubaš o tom procesu kaže: "Pristigli prilozi se, naravno, razlikuju i to je ogromno bogatstvo. Sva ta različitost, iskrenost, hrabrost, podrška, empatija, ponos i kreativnost me katapultirala i potvrdila moje povjerenje u žensku snagu i mudrost koja, iako zatirana stoljećima, samo raste. Upravo zbog toga sam, primajući mailove, osjećala odgovornost prema svim sudionicama i njihovim pričama. Sam je čin paljenja u meni prerastao od ideje u neku vrstu šamanskog rituala i nije mi dao spavati. Vatra je transformacija, nadilaženje, početak novog ciklusa, slavljenje seksualnosti/plodnosti i ženskog principa koji, unatoč civilizacijskim nepravdama i mizoginiji, postaje sve snažniji. Željela sam da ritual paljenja bude izveden s pravog mjesta, pročišćeno, pažljivo i da nas na neki način vrati korijenima, u mjesto energije, mudrosti i moći."

Vatru su svojim prilozima potpalile i na tome im zahvaljujemo: Darija Žilić, Karolina Šuša, Irena Boćkai, Ivana Bertić, Mia Stark, Andrea Babić, Ida Jurjević, Ana Katulić, Mia Kevo, Nina Kamenjarin, Mirta Jurilj, Anastazija Debelli, Neva Lukić, Ksenija Ančić, Marta Kiš, Snježana Habuš, Ivana Ognjanovac, Katrin K. Radovani, Martina Munivrana, Nika Rukavina, Ivana Habuš Kraljević, Snježana Habuš, Sandra Križić Roban, Verena Jakuš, Sellena Beram, Mirna Gajski Jolić, Silvana Čeko Jurišić, Darija Žmak Kunić, Petra Brnardić, Irena Sertić, Željka Klemenčić, Iva Podhorsky Štorek, Morana Foretić, Ana Sladetić, Ana Cvetković, Žak Valenta, Teuta Gatolin, Ivana Lovrić.

Projekt Budućnost političkog performansa se nastavlja i uskoro nas očekuje rad Lica Europe autora Siniše Labrovića.