Umjetnine vrijedne milijardu eura u stanu punom otpada

U stanu 80-godišnjeg Corneliusa Gurlitta u Münchenu (zgrada na naslovnoj fotografiji) zaplijenjeno je oko 1.500 umjetničkih djela za koja se vjerovalo da su zauvijek nestala. Riječ je uglavnom o djelima majstora klasične moderne poput Pabla Picassa, Henrija Matissea, Marca Chagalla, Emila Noldea, Oskara Kokoschke i Maxa Liebermanna. To je objavio njemački tjednik "Focus". Umjetnine basnoslovne vrijednosti navodno su se nalazile u stanu punom ostataka hrane, konzervi i zaliha živežnih namirnica kojima je odavno prošao rok trajanja.

Vrijednost oko milijardu eura

Prema pisanju "Focusa", carinici su 2010. kontrolirali Gurlitta u vlaku za Švicarsku zbog sumnje da ilegalno prenosi novac radi izbjegavanja oporezivanja u Njemačkoj. U sklopu istrage u tom slučaju policija je dobila sudsko dopuštenje za premetačinu, što je u proljeće 2011. omogućilo ovo nevjerojatno otkriće. Slike, crteže i grafike najpoznatijih svjetskih umjetnika su potom pohranjeni u bavarskoj Carinskoj službi, gdje ih katalogizira jedna njemačka povjesničarka umjetnosti. "Focus" prenosi kako se procjenjuje da su djela vrijedna oko milijardu eura.

"Izopačena umjetnost" i židovsko nasljeđe

Prema dosadašnjim rezultatima istrage, oko 300 pronađenih djela spada u tzv. "izopačenu umjetnost". Riječ je o djelima koja se u doba nacionalsocijalizma nisu uklapala u vladajuću ideologiju, pogotovo ona iz razdoblja ekspresionizma, impresionizma, dadaizma, surealizma i kubizma. Muzejima je bilo zabranjeno izlaganje takvih djela, a ona su im, u slučaju protivljenja, bila konfiscirana.

Starac kod kojeg su djela pronađena je potomak poznate njemačke obitelji Gurlitt koja generacijama trguje umjetninama. Njegov otac Hildebrand Gurlitt je 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća bio jedan od četiri aukcionara koje je tadašnji ministar za propagandu Joseph Goebbels ovlastio za prodaju zaplijenjene "izopačene umjetnosti" u inozemstvu. Ta su djela, doduše, bila nepoželjna u arijevskoj Njemačkoj, ali ih se ipak nije uništilo nego se njihovom prodajom pokušalo doći do deviza potrebnih za ratovanje. Nakon rata velikom broju djela se navodno zameo svaki trag. Mnoga od njih se očito još uvijek nalaze u Münchenu.

Osim toga, Hildebrand Gurlitt je vjerojatno kupovao i djela od Židova koji su bili prisiljeni praktički u bescjenje prodavati svoju imovinu. Na to ukazuje informacija da se najmanje 200 pronađenih djela nalazi na popisu umjetnina čiji povrat potražuju zakoniti nasljednici stradalih i protjeranih Židova. Nakon Drugog svjetskog rata aukcionar je tvrdio da su sva djela uništena u njegovom stanu u Dresdenu, za vrijeme savezničkog bombardiranja.

Čije su slike?

Hildebrand Gurlitt je poginuo u prometnoj nesreći 1956. i skriveno blago ostavio svom sinu. A on ga je desetljećima čuvao u stanu punom otpada, na policama koje je sam izradio od drveta. Povremeno je prodavao pojedina djela i od toga živio. A navodno je i nakon provedene premetačine prodao barem još jednu sliku: Maxa Beckmanna za 864.000 eura.

No i nakon što se obavi katalogizacija starac bi mogao dobiti natrag pojedina djela za koja više nije moguće utvrditi njihovo podrijetlo. Jer, njegov ih je otac stekao prema tada važećim zakonima. Osim toga, njemački zakoni propisuju da svoje vlasništvo moraju dokazati oni koji slike potražuju. A da to nije baš tako lako, pokazuju brojni slučajevi u kojima sudski postupci traju već godinama.