Novine za beskućnike

Sve manji broj prodanih primjeraka, sve manji broj stalno zaposlenih novinara - to je situacija u tiskovnim medijima u Njemačkoj. Ali ne baš za sve. Postoje novine koje izmiču tom trendu, poput BISS-a iz Münchena ili lista Hinz&Kunzt iz Hamburga. Oba ova lista ovih dana slave svoj dvadesetogodišnji jubilej i koriste priliku da objave svima: broj njihovih čitalaca je u stalnom porastu, baš kao i broj zaposlenih.

Ali veliko slavlje ipak nije primjereno, kaže Gabriele Kock, zadužena za marketing novine Hinz&Kunz (u prijevodu otprilike to ima značenje svatko, bilo tko): "Na izvjestan je način zapravo i žalosna obljetnica, naime već i sam činjenica da mi još uvijek postojimo." Razlog: Hinz&Kunz je jedna od oko 30 tzv. uličnih novina u Njemačkoj.

Radi se o novinama koje se stvaraju kako bi ih beskućnici prodavali na ulicama i na taj način zaradili nešto novca, umjesto da prose. Konačni cilj je uvođenje u koliko-toliko sređen život, uz nadu da će jednom možda ipak uspjeti toliko se organizirati da možda čak pronađu i redovni posao. Za Gabrielu Koch činjenica da sve veći broj ljudi kupuje te novine govori da "mi danas imamo sve više ljudi na ulici, širom Njemačke i širom Europe."

Priča o gospodinu Zimmermannu

Od oko 100 prodavača BISS-a, njih 40 ima stalni posao. To znači da su obavezni prodati na ulici određeni broj primjeraka lista. Zauzvrat oni imaju stalnu i redovnu plaću. Svi ostali sami odlučuju da li će redovno prodavati i koliko, a polovicu cijene od svakog prodanog primjerka (2,20 eura) mogu zadržati za sebe. Sličan model ima i list Hinz&Kunzt iz Hamburga.Za razliku od nje Hildegard Denninger, voditeljica poslova minhenskog magazina BISS radije ipak govori o uspjesima. "Tu je recimo slučaj našeg gospodima Zimmermanna. On je godinama bio beskućnik, a danas živi u iznajmljenom stanu i radi kao osoba zadužena za prodaju u našem listu, sa stalnim zaposlenjem." Njegov se život kompletno promijenio, "on je danas potpuno bez dugova", kaže Denninger. "Tako nešto je moguće samo ako čovjek ima stalno radno mjesto."

Pišu profesionalni novinari

Pritisak konkurencije dolazi prije svega iz interneta. U međuvremenu se u Međunarodnoj udruzi uličnih novina koja zastupa oko 130 takvih projekata širom svijeta, intenzivno raspravlja o tome, kako je moguće povezati modernu internetsku tehnologiju sa konceptom direktnog uličnog prodavanja od strane beskućnika. U nekim zemljama već se eksperimetira sa mogućnošću prodaje appova, kaže Gabriele Koch.

"Ali mi ne želimo odustati od ulične prodaje tiskanih novina. Naš je cilj da prodavač ima atraktivan proizvod u rukama."Dok je prodaja listova čvrsto u rukama beskućnika, za sadržaj novine su u pravilu zaduženi profesionalni novinari. U BISS-u su uvijek po dvije stranice rezervirane za priloge samih beskućnika. Hildegard Denninger kaže da "je jedan terapeut rekao kako to pisanje nekima zamjenjuje odlazak psihologu. Umjesto terapije, oni pišu i olakšavaju si dušu." Ostatak lista je profesionalno urađen, što je važno zbog sve veće konkurencije na tržištu. Prije dvadeset godina, kada su po uzoru na londonski "Big Issue" i u Njemačkoj osvanule prve ulične novine za beskućnike, je to bilo drugačije, ali "danas se prodaju samo novine koje su profesionalno napisane i napravljene", objašnjava Ronald Lutz sa Više škole za socijalni radu u Erfurtu.