Umjesto o Balkanu, EU na pohodu protiv SAD

Na Balkanu je malo toga novog. To bi mogao biti sažetak sastanka na najvišoj razini između Europske unije i šest kandidata sa Balkana u Sofiji. EU jamči da će šest država jednog dana biti primljene u klub koji obećava blagostanje i stabilnost, a kandidati jamče kako će provesti sve reforme i poduzeti sve napore kako bi ispunili stroga pravila tog kluba. Tako to ide već 15 godina, od sastanka na vrhu u Solunu 2003. i ići će još deset godina, barem za najslabije karike u tom repu, dakle za Kosovo i Bosnu i Hercegovinu.

U većini starih članica Unije jedva da ima apetita navući si za vrat nove države, a time i nove probleme. Francuska euro-zvijezda, predsjednik Emmanuel Macron je dotakao srž stvari: prije nego što EU prihvati nove članice, mora najprije riješiti vlastite probleme. Drugim riječima, provesti reforme koje on predlaže.

Protivi se i Španjolska i želi nastaviti sa postupkom tek kad status Kosova bude tako definiran da njenim buntovnim Kataloncima to ne može biti uzor da, kao što je Kosovo bilo priznato kao neovisna država, po tome nekako sklepaju i vlastitu neovisnost od Madrida. To je komplicirano i dugo će trajati dok se ne nađe prava formula.

Kandidati će se dakle i dalje morati truditi i vježbati svoju strpljivost. Još uvijek postoji privlačnost EU sa njenim novčanim potporama i političkom solidarnošću. Ali Rusija i Kina su spremne uskočiti ako bude potrebno i ako u Bosni, Srbiji ili Albaniji popusti europska groznica.

Duboki jaz

Mogućnosti koje EU uopće ima usprotiviti se najvećoj gospodarskoj sili su veoma skromne, ali barem se trebaju poduzeti. Ne može se baš sve trpjeti pa čak niti od nekadašnjih prijatelja: to je bila jasna i ispravna poruka iz Sofije.Obzirom da na Balkanu trenutno nema iznenađenja, EU se mogla potpuno usredotočiti na njenog novog neprijatelja, američkog predsjednika Donalda Trumpa. Još nikad se nisu čule tako žestoke kritike europskih šefova na aktualnog predsjednika najvećeg zaštitnika NATO-a. Politika predsjednika SAD se ne može razumjeti i pogrešna je, avanturistička i potpuno nesolidarna. To je već dugo sasvim jasno Merkelici, Macronu, Theresi May i čitavom društvu. Sad su to i jasno rekli i dogovorili su protumjere.

No pitanje je da li će ovo durenje Europljana doista pogoditi alfa-čovječuljke u Bijeloj kući. Američki predsjednik je bez ikakvih obzira na saveznike u Europi torpedirao sporazum o klimi, zapalio Bliski istok, podigao carine i sad je na najboljem putu da pokopa atomski sporazum sa Iranom. Može li EU neutralizirati američke sankcije protiv čeličana ili protiv tvrtki koje i dalje posluju sa Iranom - to je veliko pitanje.

Jedno je sigurno: biti će skupo i veoma teško održati gospodarske odnose sa Iranom, prije svega ako će koncerni kojih se to tiče poput Totala, Maerska ili Siemensa radije zaboraviti na politiku i radije ići na sigurno, dakle odlučiti se za nesmetan pristup tržištu SAD. Ali EU dobro čini da ne ruje glavu u pijesak nego da organizira barem malo otpora Bijeloj kući.

Iznenada su se Europljani zatekli u savezu sa Rusijom, Kinom i Iranom protiv svog velikog brata sa onu stranu Atlantika. Prije Trumpa je tako nešto bilo nezamislivo. Bit će veoma zanimljiv susret američkog predsjednika Trumpa sa uzjogunjenim Europljanima ovog srpnja na sastanku NATO-a u Bruxellesu. Države Europe moraju biti spremne suočiti se sa američkom prijetnjom da će se povući iz tog vojnog saveza i da im Washington podnese neku vrstu računa za atomski štit kojeg drže nad Europom. Europljani moraju odrasti i to brzo. Prvi korak je učinjen u Sofiji.

Uzgred: u okončavanju građanskog rata na Balkanu i u naporima stvoriti mir su SAD i EU prije 20 godina djelovali još kao jedna duša i jedno tijelo. Tako nešto je danas nezamislivo. U toj mjeri su se promijenila vremena.