U Jadranu 60 vrsta morskih pasa i raža

Rad su u jednom od najprestižnijih svjetskih znanstvenih časopisa za morsku biologiju "Fishes" objavili stručnjaci za morske pse i raže Alen Soldo s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu i Lovrenc Lipej sa slovenskog Nacionalnog biološkog instituta.

Taj rad prvi put nakon skoro dva desetljeća i knjige Sharks of the Adriatic Sea, koju su isti autori objavili još 2004., donosi listu svih morskih pasa i raža koji se nalaze u Jadranu.

Lista je pokazala da se u Jadranu, bilo da stalno žive ili povremeno zalaze, nalazi ukupno 60 vrsta, što je 68 posto svih hrskavičnjača zabilježenih u Mediteranu.

Od tog broja 33 su vrste morskih pasa, 26 je vrsta ražolikih riba te jedna vrsta morskog štakora.

U radu se također analizira učestalost pojavljivanja tih vrsta te je utvrđeno da su 33 vrste vrlo rijetke u Jadranu, osam ih se povremeno pojavljuje, 15 vrsta se vode kao uobičajene.

Samo za četiri vrste u Jadranu utvrđeno je da imaju relativno veće populacije i to za mačke bljedicu i mrkulju, psa čukova i ražu modropjegu.

Stanje u Jadranu loše u svjetskim razmjerima

Prvi put za svaku vrstu dana je i kategorija ugroženosti rađena sukladno kriterijima Svjetske unije za očuvanje prirode, a rezultati su pokazali da je stanje vrlo loše i to u svjetskim razmjerima, rekao je Hini Alen Soldo.

Mediteran se inače smatra kao najopasnije svjetsko područje za sve vrste hrskavičnih riba jer ih više od 53 posto spada u neku od ugroženih kategorija.

Situacija u Jadranu još je i gora jer je 70 posto jadranskih vrsta ugroženo, pri čemu 21 vrsta spada u kategoriju kritično ugroženih, osam ih je ugroženo, a u kategoriji ranjivih je 10 vrsta.

Nažalost, tri vrste označene su i regionalno izumrlim i to sklat žutan, ražopas i pilan.

Soldo objašnjava da su glavni razlozi ugroženosti morskih pasa koji se nalaze na vrhu hranidbenog lanca neracionalno ribarstvo, onečišćenje okoliša i klimatske promjene.

Iako ljudi morske pse često percipiraju kao vrlo opasna stvorenja, strah, barem kad je riječ o Jadranu, nije racionalan jer su od 33 vrste samo tri potencijalno opasne - velika bijela psina, i bliski joj srodnici psina dugonosa i atlantska psina.

Soldo kaže da su samo za veliku bijelu psinu dokumentirani rijetki incidenti s ljudskom populacijom dok za preostale dvije potencijalno opasne vrste koje žive duž Mediterana i povremeno zalaze u Jadran nikad nije zabilježen ni jedan incident.

Među za ljude bezopasnim hrskavičnim ribama je i modrulj, jedina vrsta većeg morskog psa koja je učestala u Jadranskom moru te četiri spomenute vrste koje imaju relativno veću populaciju.

Negativan utjecaj neujednačene zakonske regulative

U istom radu autori upozoravaju i na neujednačenu zakonsku regulativu jadranskih zemalja koja za posljedicu ima vrlo negativan utjecaj na jadranske populacije morskih pasa i ražolikih riba, posebice grupe pelagičnih vrsta koje poduzimaju dugačke migracije.

Primjerice, Hrvatska je šampion u očuvanju hrskavičnih vrsta, ne samo u Europi nego i u svjetskim okvirima, jer 23 hrskavične ribe imaju strogo zaštićeni status.

No, ta regulativa čuva ih samo dok se nalaze u moru pod hrvatskom jurisdikcijom i čim izađu iz tog područja prema njima se uglavnom ophode kao i prema svim ostalim ribama.

Stoga autori, koji su i članovi najvažnije svjetske organizacije stručnjaka za morske pse i raže (IUCN Shark Specialist Group), upozoravaju na hitnu potrebu za izjednačavanjem regulative te važnosti otkrivanja njihovih mrijestilišta gdje bi se primijenile dodatne mjere za njihovu zaštitu i očuvanje.

Soldo je u časopisu Fishes nedavno u koautorstvu sa grčkim kolegama objavio sličan rad koji se bavi hrskavičnim ribama grčkih mora, a koji je nastao kao rezultat projekta i objavljene knjige o morskim psima i ražama Jonskog i Egejskog mora.