Turistički sektor uzročnik „pohlepacije“

Gotovo svi u turističkom sektoru slave ovo ljeto: jedva da je moglo biti bolje i za ugostitelje, zračne prijevoznike ili iznajmljivače vozila i to posvuda u Europi: u Španjolskoj, Turskoj, Grčkoj... Hrvatska uz euro je tek posebna priča gdje je u blagajni zvonilo kao nikad.

I turoperatori slave pa se tako i najveći turistički koncern TUI, nakon što je u rujnu i službeno okončana ova sezona mogao pohvaliti rekordnim prometom. To mu je zapravo bilo jako potrebno, jer ovo je bila prva sezona nakon pandemije u kojoj je ostvario dobit. I to kakav: prošlu godinu je još zabilježio gubitak od preko 213 milijuna eura, ove godine je tu dobit (EBITDA) od 456 milijuna.

Ali već na prvi pogled u toj računici „nešto ne štima": da, točno je kako je vladalo poskupljenje, ali zapravo je veća dobit ostvarena - sa manje turista, upozorava Michael Gierse iz fonda Union Investment: „To povećanje prometa se jedino mogao ostvariti povećanjem cijena. To znači da su cijene preko 20% više nego prije korone, dok je broj putnika još uvijek nešto preko deset posto manji nego što ih je bio 2019."

Do gole kože...

I tako je zapravo diljem čitavog turističkog sektora: smještaj, gastronomija, prijevoz... Svugdje se goste „guli do kože" i nije ih briga ako se netko zaklinje kako više nikad u životu neće kročiti nogom u to mjesto. Nije sporno da je i koncern TUI imao većih troškova za gorivo, energiju i osoblje, ali ne samo da je uspio sve to nadoknaditi iz džepa svojih mušterija, nego je očito ostao i lijep iznos za njega.

I Europska središnja banka je već više puta upozorila na tvrtke i kompanije koje svoje cijene podižu i više nego što bi to možda bilo opravdano. Takvo novo izvorište inflacije koje će nužno uzrokovati i nova poskupljenja već i stručnjaci zovu „pohlepacija". A isto tako se u ESB čuje i kako su baš njemačke tvrtke pravi umjetnici u tom području: za manje robe ili usluga tražiti više novaca.

Čak se i iz njemačke udruge turističkih djelatnika DRV čuju oprezne riječi (samo)kritike: sva ta poskupljenja i veći troškovi su naravno velika muka, izjavio je Torsten Schäfer iz DRV za postaju ARD, ali se ipak „ne smije niti pretjerivati" u povećanju vlastitih cijena, a to se odnosi i na zemlje koje su turistička odredišta, na zračne prijevoznike, a „naravno i na sve turoperatore da ne pretjeruju u poskupljenju", kaže Schäfer. Jer odmor si mora moći priuštiti i netko s prosječnim prihodima.

Jednorog i njemački furešt

A to je sve veći problem: prije pandemije je po izlozima turističkih ureda sve bilo krcato posebnim ponudama s niskim, nižim, pa onda još nižim cijenama aranžmana, ali to je dobrim dijelom presušilo. I u turističkim odredištima ugostitelji možda više ne vjeruju u Djeda Mraza ili postojanje jednoroga, ali čvrsto vjeruju u postojanje njemačkog turiste koji će lako platiti baš svaki račun, čak i kad je usluga nikakva.

S druge strane, Nijemcima je njihov Urlaub i dalje najvažnija stavka za koju će se odreći i mnogih drugih zadovoljstava u životu. Ali niti takva štednja mnogima nije dovoljna: prema istraživanju Uredničke mreže Njemačke (RND) već preko 20% građana ove zemlje si više ne mogu priuštiti odlazak na godišnji odmor - a njih je sve više. Jer i kod kuće su troškovi za energente, hranu i stanovanje sve veći tako da prostora za luksuz odmora jednostavno više nema. A kod samohranih roditelja jedva da je ikad i bilo.

„Država treba pomoći"

Svi oni koji još vjeruju u jednoroge i beskrajno dubok džep njemačkog turista će reći da takve sirotane niti ne žele kao goste. No ne samo da će onda i prosječno imućni Nijemci reći kako takve domaćine ne žele niti gledati za vrijeme svog odmora, nego je to već i politički, ali i gospodarski problem. U turizmu Europe je sve teže uopće govoriti o segmentu „jeftinog turizma", ali već po prirodi same stvari će uvijek biti hotela koji će jedino moći ponuditi sobu s pogledom na zid susjednog i skupljeg hotela. A baš taj sektor paušalnog turizma je još uvijek 12% ispod razine prije pandemije.

Schäfler iz udruge turističkih djelatnika tu poziva politiku: „Tu se mora poticati potražnja, potrebne su olakšice od politike", kaže za ARD. Zašto? Da onda službeni Berlin pomaže nekom gazdi koji je za svoj Cimer fraj potpuno izgubio kompas kod određivanja cijene? Ne tako, misli Schäfler, nego se „sve u svemu radi o tome da ljudima ostane više novca za potrošnju."

A to je svakako lakše reći nego učiniti u ovim okolnostima. A novi turistički katalozi su već izašli iz tiska i opet se turistički djelatnici dobro zabavljaju pišući cjenike. Doduše za 2024. se ne pretjeruje toliko kao za 2023., ali odmor je definitivno i za Nijemce postao luksuz.