Trnovit put Bosne i Hercegovine u EU

Pretpostavka da bi Bosna i Hercegovina do kraja ove godine mogla dobiti poziv iz Bruxellesa za otvaranje pregovora o stupanju u članstvo EU-a, kao što je proteklih tjedana isticano u javnosti, nije sasvim izvjesna. Prije bi se reklo da je posrijedi spekulacija, poticaj, licitiranje ili ono što se često metaforički naziva - probni balon. No svakako nije riječ o nemogućoj ideji, naročito s obzirom na to da BiH dotad ima još nekoliko mjeseci za zauzimanje kursa u željenom smjeru. U tom pogledu, posebno intrigantna su dva momenta. Najprije, potencirana je teza da bi aktivnija EU-perspektiva omogućila prevladavanje unutarnjih podjela koje razdiru tu zemlju.

Drugo, iz vizure Hrvatske, jest pitanje što i koliko ona može Bosni i Hercegovini pripomoći kao njezina jedina susjedna zemlja koja je članica EU-a. Osim toga, RH je potpisnica Daytonskog sporazuma, a pojedinačno je zainteresirana oko budućnosti BiH i zbog tamošnje konstitutivne populacije Hrvata. „Nadam se zato da će Hrvatska konačno početi iskazivati primjerenu ozbiljnost spram BiH", rekao nam je ovim povodom Damir Grubiša, nekadašnji diplomat RH, procjenjujući da je dosadašnji prevladavajući stav Hrvatske bio (ne)prikriveno patronizirajući. „Poput nekog mecene", dodao je, „svisoka je koristila etničke podjele u susjednoj državi kako bi ostvarila neke svoje ciljeve ili korist za trenutnu hrvatsku vlast."

Zakašnjeli potez EU-a

„Ništa manje, a možda i više, Srbija bi morala poduzeti zaokret u svom držanju prema Bosni i Hercegovini. Zajedničko, premda ne istovjetno ponašanje dviju najvećih susjeda BiH, smjera tako na 'Veliku Srbiju' i 'Veliku Hrvatsku'. Ono što treba BiH kao pomoć od npr. Hrvatske, jest radikalna promjena mentaliteta HDZ-a u RH. I da zajedno s dandanas aktivnim ekstremnim nacionalistima iz susjednih država napusti pretenzije na teritorij drugih zemalja", decidirano tvrdi ovaj profesor komunikacije i međunarodnih odnosa na Američkom sveučilištu u Rimu.

Za samu pak mogućnost pozivanja BiH na pregovore s EU-om Grubiša prvenstveno smatra da se radi o - zakašnjelom potezu. Da su pregovori otvoreni u pretprošloj dekadi, prvoj u ovom stoljeću, po njegovu bi mišljenju imali nesumnjivo pozitivan učinak na razvoj te zemlje i odnosa unutar nje. U međuvremenu, držanje BiH na čekanju je pogodovalo nacionalnim elitama koje zatim nisu ni imale puno motiva da mijenjaju status quo. No sama je država utonula u duboku regresiju - političku, ekonomsku, socijalnu - zajedno s najširim slojevima domicilnog stanovništva iz svih etničkih grupacija.

„I ne bih sad očekivao previše", nastavio je Damir Grubiša, „jer su razne suprotnosti toliko potencirane i produbljene da je velika enigma koliko bi poziv Bruxellesa razdrmao prilike na domaćoj, tj. bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Postoji šansa da ta pozivnica doista stigne do konca ove godine, ali nisam siguran u kojoj mjeri joj političari u BiH uopće idu ususret. S tim procesom bi se ukorak morala kretati i svojevrsna 'helvetizacija', političko ustrojavanje po modelu Švicarske, u skladu s prvotnom intencijom očeva-utemeljitelja dejtonske BiH kao specifičnog međunarodnog protektorata. No treba naglasiti da nitko ne smije imati iluzija oko činjenice da bi ovo bila možda i posljednja takva prilika za BiH, ili će sve potom biti još teže, dugoročno nemoguće."

Ključni igrači s figom u džepu

Valja podsjetiti da je Bosna i Hercegovina još krajem prošle godine dobila 14 zahtjeva koje bi morala ispuniti ako želi razgovarati o ulasku u EU. Otad se gotovo ništa nije pomaknulo s mjesta, što uvelike diskvalificira svaku pregovaračku želju s bilo koje strane. Kao država, BiH je ostala zaglavljena između napetosti na relaciji između entiteta Federacije BiH i Republike Srpske, te one koja vlada između Bošnjaka i Hrvata u samoj Federaciji. Hrvati se tamo već dugo bune zbog manipulacija vodeće bošnjačke stranke SDA izborom hrvatskog predstavnika u centralnoj vlasti, niz godina nametanog jednostavnim preglasavanjem.

„I ne samo da se napredak ne vidi, ili da nisu ni izdaleka zadovoljeni prošlogodišnji zahtjevi Bruxellesa", izjavio je za DW također bivši hrvatski diplomat Božo Kovačević, „nego se Republika Srpska dodatno odmaknula od onog što se smatra europskim putem Bosne i Hercegovine. No i HDZ BiH je, primjerice, onemogućio donošenje zakona o gradnji plinovoda za snabdijevanje te zemlje. Može zavarati to što je savezna vlada tj. Vijeće ministara naposljetku formirano s iznenađujućom lakoćom, jer je očito da ne može suvereno donositi odluke. Pa, jasno je da ključni igrači u BiH, čak i kad koriste određeno EU-fasadu, i dalje čvrsto drže figu u džepu."

Loša ukupna panorama odnosa

Naš sugovornik, između ostalog i predavač na Visokoj diplomatskoj školi Dag Hammarskjöld u Zagrebu, spremno nam je odgovorio i na upit o mogućim unutarnjim motivima za opstrukciju pristupanja BiH Europskoj uniji: „Vjerojatno je u igri zaštita stečenih pozicija pod svaku cijenu, a one su redovno u vezi s kontrolom novčanih tokova. Takva osnovna motivacija, nipošto transparentna, poprima različite oblike. Republika Srpska pod vodstvom Milorada Dodika nastoji svoje poteze koordinirati s vlašću Aleksandra Vučića u Srbiji i, koliko je moguće, s Moskvom, nasuprot vezi EU-BiH".

„HDZ BiH s Draganom Čovićem na čelu, s druge strane, vezan je za politiku HDZ-a u Hrvatskoj. Primijetili smo da nijedan od zastupnika HDZ-a nije podržao deklaraciju kojom se osuđuju nedavne izjave Darija Kordića da bi ponovio sve što je napravio u ratu. Tako i ono zbog čega je u Haagu osuđen kao ratni zločinac. To daje ukupnu panoramu odnosa, što ne izgleda nimalo dobro, a definitivno i određuje mogućnosti BiH prema perspektivi eurointegracija", zaključio je Kovačević.

Svemu se tome finalno može dometnuti samo podsjetnik na spomenuti fakat da je BiH još uvijek protektorat. A to bi značilo da pored najbližih susjeda i netko treći ima mandat zaštite tamošnjeg življa od političkih vrhuški koje ga unesrećuju s izlikom tobože demokratski organiziranih političkih odnosa.