Trebaju li se djeca vratiti u školu?

Od pojave pandemije koronavirusa pojavile su se brojne informacije o tome kako koronavirus utječe na djecu, kolika je opasnost te koji su glavni razlozi za i protiv povratka djece u školske klupe.

Virus je toliko nov da još nema konačnih odgovora, kažu stručnjaci.

Svakodnevno se pojavljuju deseci studija koronavirusa, "ali to nije sva dobra literatura, a sortiranje pšenice iz kukolja je velik izazov", rekla je dr. Megan Ranney, stručnjakinja za zdravlje adolescenata sa Sveučilišta Brown.

No, dr. Ranney kao i brojni drug stručnjaci slažu se u jednom: škole bi se trebale otvoriti samo ako je razina virusa koji cirkulira u zajednici niska - to jest ako manje od 5 posto testiranih ljudi ima pozitivan rezultat.

"Ako ste u stvarno teško pogođenom dijelu zemlje, velika je vjerojatnost da će netko tko uđe u školu kad-tad biti zaražen", rekla je Helen Jenkins, stručnjakinja za zarazne bolesti i statistiku sa sveučilišta u Bostonu.

No, znanost se ipak slaže u nekim stvarima koje se odnose na djecu.

Zarazi se manje djece od odraslih, ali infekcija u djetinjstvu nije rijetka.

U prvim danima pandemije bilo je toliko malo slučajeva bolesne djece da nije bilo jasno mogu li uopće biti zaraženi. Istraživači su već tada pretpostavljali da bi se mlađa djeca vjerojatno mogla zaraziti, ali da su uglavnom pošteđeni teških simptoma. Ta se pretpostavka pokazala točnom.

"U ovom trenutku postoje vrlo jasni dokazi da se djeca mogu zaraziti", rekla je dr. Ranney.

Kako se pandemija razvijala, također se činilo da mlađa djeca imaju manje šanse da se zaraze, u usporedbi s odraslima, dok starija djeca imaju otprilike jednak rizik kao i odrasli.

Ali nemoguće je biti siguran. U većini zemalja koje je teško pogodio koronavirus, zaključavanja i zatvaranja škola držala su malu djecu u karanteni i dalje od izvora zaraze. A kad se većina tih zemalja otvorila, činile su to pažljivo pridržavajući se maski i fizičkog distanciranja.

Pokazalo se da je rizik od zaraze kod djece manji, "ali razlika nije dovoljno očita da bi se time tješilo ili odlučivalo", rekao je dr. Ashish Jha, dekan Sveučilišnog fakulteta za javno zdravstvo Sveučilišta Brown.

U Sjedinjenim Državama djeca mlađa od 19 godina još uvijek predstavljaju nešto više od 9 posto svih slučajeva koronavirusa.

No, broj zaražene djece naglo je porastao ovog ljeta na gotovo pola milijuna, a incidencija među djecom porasla je mnogo brže nego što je bila ranije ove godine.

"A to su samo djeca koja su testirana. Sasvim je moguće da nam nedostaje mnogo slučajeva asimptomatske ili blago simptomatične djece", rekla je dr. Leana Wen, bivša zdravstvena povjerenica iz Baltimorea.

Primjerice, u dvotjednom razdoblju između 6. i 20. kolovoza, broj dijagnosticirane djece u Sjedinjenim Državama skočio je za 74.160, što je porast od 21 posto.

"Sad kad provodimo više testova u zajednici, vidimo sve veći udio djece koja su zaražena", rekla je dr. Ranney.

Djeca zaista obolijevaju od virusa, ali smrtni slučajevi su vrlo rijetki.

Čak i ako se djeca zaraze koronavirusom, mogućnost da imaju teške simptome ili umru je jako niska.

Djeca i adolescenti do 20 godina (definicije i statistika razlikuju se ovisno o državi) predstavljaju manje od 0,3 posto smrtnih slučajeva povezanih s koronavirusom, a 21 država u SAD-u uopće nema zabilježenih smrtnih slučajeva među djecom.

No, izvješća kod odraslih sve više sugeriraju da smrt nije jedini teški ishod. Čini se da mnoge odrasle osobe imaju iscrpljujuće simptome tjednima ili mjesecima nakon što su se prvi put razboljeli.

Multisistemski upalni sindrom, misteriozno stanje koje je povezano s koronavirusom, zabilježeno je i kod oko 700 djece, a od 20. kolovoza uzrokovalo je 11 smrtnih slučajeva, navodi The New York Times.

"To je vrlo mali postotak djece, ali sve veći broj djece se hospitalizira", kazala je dr. Ranney.

Djeca mogu širiti virus, a koliko često-još je nepoznato.

Transmisija odnosno prijenos virusa je jedan od najizazovnijih aspekata koronavirusa koji se može prepoznati kod djece.

"Stalno ponavljam ljudima: Tako je teško proučavati prijenos, jako teško", rekao je dr. Jenkins.

Ipak, na temelju dosadašnjih studija navodi kako bi djeca rjeđe virus mogla prenositi na starije, a starija su u tom pogledu vjerojatno sličnija odraslima.

Što bi roditelji trebali napraviti?

Na to je teško odgovoriti, posebno jer odluka ovisi o tome kakve su okolnosti u vašem mjestu, u vašoj obitelji i zajednici.

Postoje neke mjere predostrožnosti koje svatko može poduzeti - počevši od toga da se što više radi na otvorenom, održavajući fizičku udaljenost i noseći maske.

Za škole će se odluka također svoditi na dobru ventilaciju - čak i ako su to samo prozori koji se otvaraju.

Nastavno osoblje također bi trebalo nositi potrebnu zaštitnu opremu.

Sve dok postoje ove ispravne mjere predostrožnosti, "djeci je bolje biti u školi nego izvan škole", rekao je dr. Jha. "Učitelji su također prilično sigurni u tim okruženjima."

Ipak, transmisija u zajednici je ključni faktor u donošenju odluke.

"Jednostavno ne možemo održati školu slobodnom od koronavirusa ako je zajednica žarište zaraze", rekao je dr. Wen.