Traži se jedinstveni hrvatski pravopis

U hrvatskim školama i na fakultetima trenutno se koristi čak pet različitih pravopisa, a brojni autori nikako da se dogovore oko jedinstvenih pravila pisanja u hrvatskom jeziku. Zbog toga i svaki izdavač udžbenike lektorira prema pravopisu koji mu odgovara.

Rasprava o hrvatskom pravopisu vodi se već dugi niz godina, a iako je samo Pravopis Babića, Finke i Moguša iz 1994. službeno odobren od strane Ministarstva, učitelji i profesori koriste svih pet postojećih pravopisa.

Uz to, svako malo se u javnosti potegne rasprava jednog 'klana' profesora o tome kako bi pravopis trebao izgledati, a svatko, naravno, promovira svoja rješenja.

Prije desetak dana Društvo profesora hrvatskog jezika uputilo je ministru obrazovanja Radovanu Fuchsu peticiju sa 6.000 potpisa kojom izražavaju nezadovoljstvo postojećim stanjem. Od ministra traže da se hitno donese jedinstveni pravopis koji bi se koristio od vrtića do fakulteta, doznaje Jutarnji list.

Stjepan Babić kaže da uopće nema potrebe za nacionalnim konsenzusom jer je Hrvatski školski pravopis (kojemu je Babić jedan od autora), jedini već usklađen sa zaključcima koje je donijelo Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika.

No, pitanje je koga zaključci Vijeća obavezuju jer je to bilo savjetodavno tijelo bivšeg ministra Dragana Primorca.

Na to upozorava i Josip Silić koji smatra da bi se o tom pitanju trebalo konzultirati nastavnike i profesore u školama i na fakultetima.

I dok prepucavanja traju i dalje, učenici i studenti se tijekom svog školovanja koriste različitim pravopisima, pa im jedan profesor kaže da je pravilno pisati 'neću', a drugi 'ne ću'. I nitko im ništa ne može jer svi rade prema legitimno objavljenim pravopisima hrvatskog jezika.