Tko će zaštititi pravo na privatnost?

Američka tajna služba NSA je u svijetu skupljala 200 milijuna SMS poruka dnevno, kako su to izvijestili britanski mediji. Ali te najnovije informacije o radu tajnih službi, koje je medijima iz svog, kako se čini, nepresušnog fundusa proslijedio zviždač Edward Snowden, je na cijelom svijetu izazvalo ljutnju. "Došli smo do jednog stupnja kad nas ništa od toga više ne iznenađuje. Sve više otupljujemo na takvo što", kaže za Deutsche Welle opunomoćenik za zaštitu podataka u Hamburgu, Johannes Caspar.

On kritizira: "Izgleda kao da politika uopće nije voljna ograničiti mogućnosti špijuniranja tajnih službi i da ih kontrolira u skladu s vladavinom prava." I to je ono što građane ustvari ljuti kad su u pitanju otkrića o tajnim prisluškivanjima američkih obavještajnih službi, koje godinama po cijelom svijetu prikupljaju i pohranjuju podatke o komunikaciji.

Ukidanje privatnosti kroz digitalizaciju

"Sjedinjene Američke Države još uvijek ne žele uvidjeti da svatko ima pravo na privatnost", ističe u razgovoru za DW Kenneth Roth, izvršni direktor organizacije za ljudska prava Human Rights Watch (HRW). Ni Obaminim govorom se ništa nije promijenilo, kaže Roth. "On je doduše obećao određene reforme, ali temeljni problem - nedostatak poštivanja prava na privatnost - ostaje i dalje."

Human Rights Watch američkoj vladi predbacuje da je "u jednom svijetu, koji je upućen na elektronsku komunikaciju, u velikoj mjeri ukinula pravo na privatnost". Nitko ne dovodi u pitanje da nacionalna sigurnost "od vlada katkad zahtijeva da narede ciljani nadzor", piše HRW u svome godišnjem izvješću za 2013. Međutim, činjenica da se veliki dio svjetskih internetskih i mobilnih podataka razmjenjuje preko američkih tvrtki, ne daje američkoj vladi za pravo da "ljudima, koji nisu građani SAD-a, govori kako nemaju priznato pravo na zaštitu privatnosti u svojoj komunikaciji", piše dalje dalje ta organizacija u svom izvješću, kojega je ovoga utorka (21.1.) predstavila u Berlinu.

No, što je zapravo u vremenu digitalne komunikacije uopće još privatno? U socijalnim mrežama ljudi bez ikakvog dubljeg razmišljanja, javnosti prezentiraju najsitnije detalje o sebi i bližnjima. Putem mobilnih telefona se u istoj mjeri razgovara o intimnim stvarima. A na Internetu današnji korisnik ostavlja jasne tragove svoga potrošačkog ponašanja. "Privatnost se u digitalnom dobu više ne može promatrati kao pojedinačno ograničeno područje povlačenja", kaže zaštitar podataka Johannes Caspar. "Privatnost je pravo pojedinca da odlučuje o tome koje podatke o sebi će podijeliti s drugima, a koje ne želi dijeliti s drugima", pojašnjava Caspar u intervjuu za DW. Savezni Ustavni sud je to nazvao "informacijsko samoodređivanje": "To je pitanje individualnog slobodnog izbora: ustupanje ili zadržavanje podataka."

Pravo na zaštitu podataka

U Njemačkoj pravo na informacijsko samodređivanje međutim nije izričito regulirano ustavom. Na međunarodnom planu je temeljno pravo na informacijsko samoodređivanje utvrđeno u Paktu o građanskim i političkim pravima. Međutim ni taj sporazum ne podrazumijeva pravno obvezujući instrument za zaštitu podataka i zaštitu privatnosti.

Uslijed Snowdenovih otkrića o dalekosežnom prisluškivanju građana na cijelom svijetu, Opća skupština UN-a je protekle godine donijela jednu rezoluciju, koju su izradili Njemačka i Brazil. Za Johannesa Caspera je ta rezolucija prvi korak u pravom smjeru, ali ipak nedovoljan. On zahtijeva da i tajne službe i vlade jasno jamče zaštitu privatnosti.

Nakon govora Baracka Obame trenutačno postoji malo nade da će Sjedinjene Američke Države početi poštivati temeljno pravo na privatnost i informacijsko samoodređivanje. Obama, osim toga, nije nijednom riječju spomenuo tzv. No spy sporazum, kojega zahtijeva Njemačka. "Savezna vlada bi trebala vršiti veći pritisak na SAD. Ali to važi i na EU razini. Potrebna nam je jedinstvena pozicija u Europi po pitanju zaštite podataka, na osnovu koje ćemo biti na istoj razini s SAD-om", zahtijeva hamburški opunomoćenik za zaštitu podataka Caspar. Od 2012. se u EU-u raspravlja o temeljnom pravilniku o zaštiti podataka, dodaje on: "Taj pravilnik bi u odnosima s američkim ponuđačima usluga u cijeloj Europi mogao zadati norme."

U svibnju ove godine se bira novi Europski parlament. Do tada vjerojatno neće doći do usuglašene EU direktive o zaštiti podataka. A u SAD-u će se tako i dalje prikupljati i pohranjivati elektronska pošta i podaci korištenja mobilnih telefona - doduše, to sada neće više činiti tajne službe, već telekomunikacijska poduzeća. A njihov najviši zadatak u svakom slučaju nije poštivanje temeljnih prava.