Tihi izron kineskih umjetnica

Kada je jednog dana u veljači 1989. mlada Kineskinja sa sačmaricom ušetala u pekinšku Nacionalnu galeriju i ispucala dva metka u jednu od skulptura, bio je to kraj života za izložbu ‘Kina/Avant-Garde’.

Vlasti, naime, nisu shvatile da je pucanje bilo dio performansa mlade Xiao Lu i njezina dečka Tang Songa pa su poslale policiju da uguši umjetničko ‘talasanje’, prvu izložbu eksperimentalne umjetnosti koju je upravo ona, država i financirala. Naravno, ništa pritom ne pitajući umjetnike. Bilo je to samo par mjeseci prije Tiananmena, pa mnogi incident u muzeju tumače kao uvertiru za krvavi pir na pekinškom trgu.  

‘Žene u Kini još uvijek su građani drugog reda, pa je tako i u umjetnosti. One su nešto kao ‘pasivni mislitelji’, smatra Xiao Lu, umjetnica čiji su performans vlasti u Pekingu prije 20 godina zabranile. Danas ima status zvijezde i živi u New Yorku. 

Od tada je prošlo 20 godina, a Xiao Lu je postala zvijezda, prva i posljednja umjetnica  u Kini koja je dobila taj status. Jer, suvremena umjetnost u Kini još uvijek pripada muškarcima.  Iako je Kina doživjela ne samo gospodarski, nego  i bum na tržištu umjetnina te su njezini umjetnici postali poznati širom svijeta, još se uvijek nije našlo mjesta za žene na tom panteonu. Muzeji okrenuti suvremenoj umjetnosti rijetko daju priliku ženama. Iako su im radovi često zanimljiviji i inovativniji od radova njihovih muških kolega, vidljivost ostaje problem.

Priliku dobivaju češće vani nego kod kuće, gdje su neke od njih svoje instalacije i performanse prikazivale tajno,  za odabranu publiku u svojim domovima.

Za konceptualne radove Diao Lu, Lin Tianmiao i Wang Gongxin, umjetnica odraslih u doba kulturne revolucije, zanimaju se muzeji i galerije širom svijeta. Stoga se razlog njihovoj poluanonimnosti može iščitati i iz još uvijek konzervativnih odnosa na kojima počiva kinesko društvo. Ili, kako kaže junakinja s početka priče, Xiao Lu:

- Žene se u Kini još uvijek tretiraju kao građani drugog reda, nešto poput ‘pasivnih mislitelja’.

Feminizam brendIako se Kina gospodarskim bumom ne samo otvorila u svakom smislu svijetu, nego i promijenila iznutra, njezine umjetnice još uvijek nisu dovoljno priznate u domovini, gdje se jedino percipiraju radovi njihovih muških kolega. Zato su ženski radovi postali zapaženi i traženi u muzejima i galerijama diljem svijeta, koji u njima vidi neku novu vrstu feminizma. Može se stoga reći da je nepovoljan položaj u domovini postao svojevrsni brend.