Sveta tri kralja - što zapravo slavimo?

Bogojavljanje ili Sveta tri kralja jedan je od najstarijih blagdana koje slavi Katolička crkva, a važnost je upravo u tome što se slavi od davnina, čak i prije nego što su se počeli slaviti Uskrs i Božić. 

U kršćanskoj tradiciji dvojica teologa iz trećega stoljeća: Origen i Tertulijan, pridonijeli su stvaranju današnje slike o "tri kralja". Origenu se pripisuje da je tri dara simbolično protumačio: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. 

Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na Izajijine svetopisamske tekstove i Psalme. U srednjem vijeku jedan je talijanski umjetnik izrađivao mozaik triju kraljeva i iznad svake figure stavio imena: Gašpar, Melkior i Baltasar. Po tom slikaru Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, a Baltazar znači "gospodar čuva kralja". 

Nije poznato tko je zatim tri kralja vidio kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zato se na slikama jedan od trojice kraljeva prikazuje kao crnac, što se obično interpretira porukom da se sve zemlje te čitavi svijet trebaju pokloniti Isusu kao Kristu. 

Tri kralja se od srednjega vijeka, uglavnom prikazuju tako da je jedan od njih starac, drugi muškarac srednjih godina, a treći mladić, što je, kako se smatra, motiv kojim se htjelo istaknuti da svi ljudi, od djece pa do staraca, trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.

Po tradiciji, poslije smrti triju kraljeva - Gašpara, Melkiora i Baltazara - njihove su relikvije odnesene u Carigrad, a nakon što ih je pronašla sv. Jelena Križarica, prenesene su u Milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas nalaze.

Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.
Bogojavljenje je pak kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku, u osobi Isusa Krista. 

Sveta tri kralja u Dalmaciji nazivaju Vodokršća ili Vodokršće, a razlog tom pučkome imenu dolazi od toga što se dan uoči blagdana ili na samo Bogojavljenje u crkvi blagoslivlja voda koju nakon posvete vjernici nose kućama.

U Slavoniji je nekada gospodar kućne zadruge određivao tko će od ukućana otići sa svetom vodom u polje, a tko blagu u štalu. U Gradskome muzeju u Požegi stoji zapis iz 1900. u kojemu je zapisano da bi najstarija žena trebala škropiti bunar i vrt, reduša ili žena koja je radila sve kućevne poslove škropila je živad, svinjar je svetom vodom škropio svinje, konjušar konje, a jedan od ukućana polja, livade i gumno.

Od starih običaja koji su se njegovali na otocima i u priobalju, na blagdan Tri kralja se primjerice iz kuće iznosila slama i pepeo panja badnjaka. Onda se pepeo badnjaka odnosi u vinograd i polje.

U Istri se čestitanje običavalo na Božić, blagdan svetoga Stjepana, Novu godinu ili na zadnji dan za čestitanje - blagdan Sveta tri kralja. Ujutro bi se okupili dječaci koji bi odlazili čestitati sumještanima i od njih su dobivali darove - govorilo se da će dobiti dobru ruku, obično orahe, jabuke ili lješnjake.

U Kastvu se koledva. Prema starom običaju, kraljevi Melkior, Baltazar i Gašpar - a to su posljednjih godina članovi muške klape "Kastav" - obilaze ne samo Kastavštinu, već i njezinu okolicu, gdje ih u svakom domu počaste crnim vinom te dobrom rukom, odnosno novcem, a oni im zauzvrat pjevaju prigodnu pjesmu.

Na blagdan Bogojavljanja tradicionalno je i hodočašće iz Punta na otočić Košljun. Brodica polazi iz Punta u 9 sati, a uz kraljeve na Košljun dolaze i knezovi krčki Frankopani, koji će predstaviti program obilježavanja 900. obljetnice gradnje Kaštela Gradec, nad Vrbničkim poljem.