Susret u atelijeru - akademski slikar iz Dubrovnika Maro Kriste

Maro Kriste, akademski slikar iz Dubrovnika istaknuto je ime suvremene likovne produkcije (rođen je 1980.g., diplomirao je na ALU u Širokom Brijegu), izlagao je na nizu samostalnih i skupnih izložbi.

Gospodine Kriste, pripadate mlađem naraštaju dubrovačkih umjetnika, kako je živjeti i raditi u takvom okruženju,kako je živjeti u gradu spomeniku?

Pripadam mlađoj generaciji umjetnika, iako sam diplomirao prije petnest godina, još se uvijek osjećam mlad.

Tretirate raznolike motive,od Dubrovnika do riba i cvijeća. Kako pristupate motivu?

Motivu pristupam jednolično i kratkotrajno. Za mene je motiv pojam realnosti i vremena u kojem se nalazimo. Radio sam razne motive a najviše se zadržao na gradu u kojem funkcioniram kao pojedinac i likovni stvaratelj.

Značaj kolora u Vašem opusu?

Kolor ili boja je najvažnije, važnije od motiva. Motiv će ostati marginaliziran na izričaj boje. Boja djeluje individualno, iako ima ljudi što cijene monokromatiku ili izričaj bez boje. Boja je slikarsko oružje.

Što je ključ Vašega slikarstva?

Sad smo došli na vrlo važno pitanje.Tu su definitivno okosnice slikarstva Čovjek Društvo i Forma njegovog postojanja. Da li čovjek porukom svog slikarstva želi nešto reči. Ruke su pojam doticaja čovjeka i svijeta, sa njima volimo dotičemo druge, pijemo prvu kavu, radimo, prenosimo slikarsku misao. Biti zamijećeni to svi volimo. Dodvoravamo se ili ne. To je strategija koju čovjek još mora usavršiti.

Kako doživljavate mijene u suvremenom slikarstvu?

Najinteresantnije mi je slikarstvo kao takvo. Dao bi se okladiti da je portret Isusa Krista naslikao Giotto. Najskuplje plaćena slika čovjeka sa kojim se ja ne mogu mjeriti Leonarda da Vincija. Ali umjetnost kao sakralni ili konceptualni motiv, ja sam više za onaj konceptualni. Umjetnost poruke. Riječ i djelo. Možda i Feng Shui stajalište ako smo samo promislili na umjetnost kao takvu tvorci smo jednog novog umjetničkog kriterija. Taj kriterij daje nam pravo da promišljanjem budemo prisutni na likovnoj sceni kao promatrači.

Ima li umjetnost budućnosti?

Najveća umjetnost je Demos - narod. Narod pokreće prvenstveno tvoj boljitak. Ili ne. Ali netko bi morao pokrenut boljitak u tvojoj obitelji da bi ti bio umjetnik, mora postojati i Razum. Ja bi rekao Razum i narod.

Što mislite o čestim ili rijetkim izlaganjima?

Imam kolega koji ne izlažu ili rijetko i isto su prisutni, temu su nam pomogli društveni mediji

Novosti u atelijeru?

Trenutna novost su klišeji od cetifiksa sa kojim gradim sliku. Prije sam koristio izrezivajući karton, ali dolazi do curenja boje kad radim. Neočekivano sam odlučio zamjeniti i poboljšati materijal izvedbe.

Planovi, izložbe, monografije...?

Planiram monografiju koja će bit sačinjena od crteža i mojih promišljanja satkana od crteža i citata. Vezanih za formu slike, liniju, problematiku likovnu .

Koje ciljeve, rezultate želite postići?

Cilj je ostati čovjek i kad ne vidim u svemu vidljivom. Mislim, kao pojedinac nemam utjecaj mjenjati društvo jer život se sveo na potrebit odnos kriterija društvene pojavnosti čovjeka kao takvog.