Superhrana - zašto je uvijek egzotična?

Superhrana je pojam koji zadnjih godina stalno slušamo. U većini slučajeva riječ je o zaista dobrim namirnicama, ali nešto ih ipak izdvaja od drugih zdravih.

Goji, acai, maca prah, ginseng, korijen lotusa - kako samo egzotika zdravo zvuči. Stoljećima čuvane tajne koje su tek sad otkrivene moraju biti rješenje za sve naše tegobe. 

Supervoće je kao pojam nastao 2005. godine i njega je stvorila prehrambena inustrija s definicijom da je supervoće voće velike nutritivne i prehrambene kvalitete s iznimnim marketinškim potencijalom.

Znači s naglaskom na merketinški potencijal jer prije će se proširiti glas o čudotvornim bobicama iz Amazonije nego o korovu koji raste na livadi kraj Križevaca.

Trava u tuđem dvorištu je uvijek zelenija, pa vjerojatno ljudi s Madagaskara u malim i skupim pakiranjima kupuju egozotičnu i čudotvornu koprivu čiju su tajnu ljekovitosti ljudi iz daleke Hrvatske stoljećima pokušavali zadržati samo za sebe. 

Može se jesti na sto različitih načina, od nje se mogu raditi pite, juhe ili se jede kao varivo. Svejedno je za većinu od nas egzotika. I obične bučine sjemenke po hranjivosti mogu stati bok uz bok s trenutačno atraktivnijim goji bobicama.

Bučino ulje u Americi se zbog dobrobiti prodaje u ljekarnama, a kod nas ga premalen broj ljudi koristi u prehrani, dok se kupuju raznorazna skuplja egzotična ulja, kao i egzotično voće.

"Ono što je karakteristično za naše podneblje anm je pristupačnije što se tiče i cijene i dostupnosti u tržnicama. Uvijek je bolje pojesti više klasičnijeg voća i povrća nego manje egzotičnog", dodala je Tomić. 

Odlična je stvar što danas zaista danas postoji široka ponuda svega, pa imamo priliku kupiti neki egzotični proizvod za koji prije nismo niti znali. Ali ne smijemo zaboraviti da nam naša predivna i uglavnom čista zemlja stalno nudi dragulje koje bismo trebali cijeniti barem malo više.