Subotnji dio 1st Zagreb International Blues Festivala

Ako ste mislili da je blues glazba namijenjena isključivo depresivcima i osobama slomljenog srca, gadno ste se prevarili.

Jedna od definicija bluesa kaže da se isti sastoji od širokog spektra emocija i glazbenih stilova - bilo da je riječ o nesretnoj ljubavi, nepravdi, željom za boljim životom, poslom ili novcem. No to je i plesna glazba koja slavi užitak i uspjeh, a konačna svrha mu je da izražavanjem svojih osjećaja pobijedite tugu i prevaziđete 'blues' u kojem se nalazite.

S obzirom na stanje u našoj državi, moram se malo začuditi što je ovo bio tek prvi zvanični blues festival. No u svakom slučaju, bio je to pun pogodak organizatora kojem je, osim velikog broja izvođača, ovaj put i vrijeme išlo u prilog. Program je počeo u 18.00 sati pod vedrim nebom tvornice Jedinstva s domaćim snagama koje smo često imali prilike slušati po zagrabačkim klubovima - grupom Ben Dover, Dudo Vorih Blues Band i Blues of Taste.

Nakon njih, pozornicom je protutnjao fantastični Carl Reuter & Harpoon's iz Velike Britanije. Osim činjenice da je autor svih svojih pjesama i aranžmana, Carl je također 30 godina radio kao diplomat i odlučio praktički preko noći promijeniti svoje zanimanje u glazbeno, što se pokazalo pametnom odlukom.

Punih sat vremena žarili su i palili svojim energičnim nastupom, a nakon njih na pozornicu su se popeli Picksiebneri. Neizostavne traper hlače na tregere, kao i banjo u rukama Zorana Perića, najlakši su način da shvatite o kome je riječ.

Ova petorka zabavljača već je odavno stekla kultni status svirajući  po klubovima i motorijadama diljem Hrvatske, što je najbolje pokazala oduševljena publika koja je u mah znala sve tekstove pjesama. Da se publiku pitalo, Picksiebneri bi svirali još barem 3 sata. Minimalno!

No svirka je ipak trajala sat vremena uz obilje pjesama kao što su Erik svinja, Vreteno, Stari momki, Grob-job i Stolica za ljuljanje. Potonju su pjesmu posvetili Candye Kane, koja je nastupala nakon njih.

Vesela atmosfera dosegla je vrhunac kada se korpulentna dama u crvenom popela na pozornicu i sa svojim bandom pokazala svima prisutnima što je iskonski blues. Njeno bogato životno iskustvo pršti iz svake pjesme, a po energičnom nastupu nikad ne bi dali naslutiti da je ova dama nedavno preboljela rak gušterače.

Nakon opake bolesti, izdala je novi album "Superhero" i otisnula se na europsku turneju. Nasmijana i vesela poručila je svima prisutnima kako u svakome od nas čuči superheroj, da uživamo u svojim manama i nedostacima slaveći svoju nesavršenost. Pravo osvježenje u moru jednoličnih kopija, ova dama je sa svojim bandom dala žestoku injekciju ljubavi i snage upakiranu u pjesme poput Great Big Woman, I Put a Hex on You, Bad Bad Girl i Superhero.

Na gitari manijakalno odlična Laura Chavez pokazala je da žene itekako dobro mogu baratati tim instrumentom, a i sama Candye je ispričala kako Lauri često znaju reći da svira prilično dobro s obzirom da je žena. "I to me ljuti"- kaže Candye, - jer se Laura jako mučila i naporno vježbala dok nije naučila sve ono što sada zna, a to nije radila svojim spolom, nego svojim rukama. Veliki borac za prava malenih, marginom obilježenih ljudi, bila je puna afirmativnih poruka koje nisu zvučale kao puke fraze već kao prava životna filozofija.

Što se muških članova banda tiče, pored samozatajnog basista, za bubnjevima je prašio Evan Caleb - najstariji sin Candye Kane, te je i bez tog podatka bilo više nego očito kako je riječ o pravom obiteljskom bandu koji malo više njeguje žensku stranu od muške.

Publika je uživala u moćnom glasu i stasu vrckave Candye punih sat i pol vremena, a nakon svirke su je imali priliku osobno upoznati, te se slikati sa njom i dobiti autogram. Ova dobitnica mnogobrojnih nagrada sinoć je pokazala svima prisutnima kako je blues sve samo ne negativna i depresivna glazba, već slavljenje života, opisavši tako samu definiciju žanra.

Od ostalih izvođača također su nastupili Šinobusi iz Vojvodine, Dudlaši, The Shoutin Torpedos, Tomislav Goluban, Two for Blues, Ivan Vragolović i Nuna Du.

Ovoliku masu blues izvođača nismo još nikada imali prilike vidjeti na jednom mjestu, te se nadamo kako je ovaj prvi festival tek jedan od mnogih u nizu koja slijede.