Što svaki 'zeleni' kupac mora znati o oznakama na proizvodima

Oznake i etikete na proizvodima koje svakodnevno kupujemo imaju svoju specifičnu svrhu. Kupci koji razmišljaju 'zeleno' i traže proizvode koji nisu štetni za okoliš, bilo da se radi o načinu proizvodnje, potrošnje ili odlaganja, trebaju obratiti pozornost na nekoliko takvih oznaka kako bi bili potpuno sigurni da je ono što kupuju baš to što traže:

Eko oznaka. Odnosi se na utjecaje proizvoda na okoliš tijekom svoga 'životnoga vijeka' - od proizvodnje do odlaganja. Većina kompanija mora imati individualne dozvole (za proizvodnju i distribuciju) i zadovoljavati stroge uvjete u smislu ekoloških utjecaja koje njihov proizvod može imati tijekom svoga životnoga vijeka.

Energetska oznaka. Odnosi se na sustav vrednovanja proizvoda u smislu nergetske učinkovitosti (potrošnja, iskorištavanje, štednja) koji imaju minimalan učinak na okoliš. Kućni aparati, odnosno bijela tehnika - zamrzivači, frižideri, perilice rublja, perilice posuđa, pećnice, zatim sijalice i klima spadaju u tu kategoriju proizvoda. Skala se kreće od oznake A do oznake G s tim da je A najbolja ocjena.

Zelena oznaka. One su napravljene s ciljem da konzumenti mogu lakše odabrati proizvode koji okolišu štete malo ili nimalo. Nažalost, one čestu znaju biti nejasnima i zbunjujućima, naročito po pitanju preporuka i podataka koji potvrđuju da se radi o zelenom proizvodu. Tvrtka koja na proizvodu navodi da je blag za okoliš ili prirodu mora poduprijeti tu tvrdnju čvrstim činjenicama inače je sve besmisleno.

Oznaka organskog porijekla. Značenje riječi 'organsko' definirano je zakonima. Organski uzgoj hrane je, na primjer, jasno određen pravilima i normama o tome koliko i kakvih pesticida i gnojiva se smije koristiti tijekom proizvodnje. Organski standardi primjenjuju se, pored hrane, i na tekstil, kozmetiku, drvnu industriju, itd.