Što nas Hannah Arendt može naučiti o Trumpu?

Hannah Arendt je i na vlastitoj koži doživjela uspon nacističke diktature i maltene slom čitave civilizacije. Kao židovka je 1933. pobjegla iz Njemačke - i od njenog profesora i partnera, filozofa Martina Heideggera koji je postao oduševljeni pristaša nacionalsocijalizma. Nakon boravka u Francuskoj je konačno novu domovinu našla u Sjedinjenim Američkim Državama.

1951. je objavila knjigu "Izvori totalitarizma" i do danas se to smatra jednim od njenih glavnih djela. U njemu opisuje uspon antisemitizma u 18. i 19. stoljeću, uspon rasizma i imperijalizma u 19. i početkom 20. stoljeća i stvara opsežnu teoriju totalitarizma, temeljno na njemačkom nacizmu i staljinizmu u SSSR-u.

Knjiga od oko 500 stranica je i danas korisno štivo za studente politologije, ali nije baš pogodna da bude na popisu najprodavanijih knjiga - barem ne do sada. Ali od stupanja Donalda Trumpa na položaj predsjednika, ta Arendtova knjiga nije se mogla više dobiti čak niti preko internetskih knjižara.

Koliko totalitaran je Trump?

Mnogi novi obožavatelji Hannah Arendt vjerojatno pokušavaju shvatiti kamo može odvesti predsjedništvo jednog Donalda Trumpa. Ali po tumačenju te filozofkinje, Trump se ne može smatrati totalitarnim vlastodršcem, objašnjava nam Roger Berkowitz iz "Centra Hannah Arendt za politiku i humanost" na Bard College u New Yorku. "Ali on pokazuje što ona zove 'elemente' totalitarizma", kaže nam taj znanstvenik. Jer u knjizi se kaže kako je "pokret temeljni sastojak" totalitarizma, a Trump se izrijekom objavio kao glasnogovornik jednog pokreta. "To je za nekog političara veoma opasna pozicija", smatra Berkowitz.

Analize njemačko-američke filozofkinje političkih okolnosti se jednostavno ne mogu samo tako prenijeti na današnju kompleksnu situaciju. Ali mnoga zapažanja su i danas relevantna i pružaju uvid u mehanizme po kojima je moguće da toliko mnogo ljudi prihvate laži u okolnostima globalne nesigurnosti.

I ugledni američki mediji poput New York Timesa i Washington Posta su se sjetili Hanne Arendt. U socijalnim mrežama se uvijek iznova pojavljuje njen citati: "Sve je moguće, ništa nije istina."

U takvom kontekstu se pojednostavljene i krive priče ponavljaju nebrojeno puta, uvijek se nađe i krivac baš kao i jednostavna rješenja. Samo ne nekakve duboke analize koje bi ljudima dopustile stvoriti vlastito, utemeljeno mišljenje. To su činili i totalitarni vlastodršci poput Adolfa Hitlera, piše Arendt. Tako su Meksikanci i muslimani krivi i za terorizam, zločine i nezaposlenost, dovoljna su jednostavna rješenja kao što je zabrana ulaska u zemlju i gradnja zida. Trumpova strategija nipošto nije nova.

"Alternativne činjenice"

Pouka totalitarnih vođa početka 20. stoljeća jest da ljude mogu uvjeravati i u najstrašnije laži i onda ih sami već slijedećeg dana osuditi kao neistine. Narod će i tako slaviti svoje vođe i hvaliti njihovu mudrost i dalekovidnost. Donald Trump je ovu strategiju doveo do vrhunca: mnogi su provjeravali Trumpove izjave da li su istinite, ali kada je i uhvaćen u laži, Trump je onda optuživao te kritičare da oni lažu. A teorije njegovog pokreta su se širile i preko alternativnih izvora (na socijalnim mrežama).

Hannah Arendt je po nalogu časopisa New Yorker otišla 1961. u Jeruzalem kako bi izvještavala o sudskom procesu protiv SS-ovca Adolfa Eichmanna, jednog od najtraženijih ratnih zločinaca koji je organizirao deportacije židova u koncentracione logore. I u svojim člancima i kasnije u svojoj knjizi piše o "banalnosti zla", o prividnoj normalnosti koja je "užasnija od svih zločina uzetih zajedno."

Užasna nepromišljenost

Piše i o "čudnoj međusobnoj povezanosti između nepromišljenosti i zla". Taj fenomen nepromišljenosti je razradila već prije, u djelu Ljudsko stanje i to njeno tumačenje točno pristaje ponašanju Donalda Trumpa, njegovim brzopletim dekretima i njegovim pokušajima da ih opravda. "Nepromišljenost", piše Arendt "izgleda da je jedna od najizrazitijih obilježja našeg doba".

Njeni citati, većinom izvučeni iz konteksta, lako se mogu širiti preko socijalnih medija, ali to su tek njene pojedine misli. Tko se nada naći odgovore na sva svoja pitanja u njenom djelu "Izvori totalitarizma", taj će biti razočaran, misli Berkowitz. Uzgred, niti naslov tog djela nije izmislila Hannah Arendt, nego njen izdavač. Ona se nije nadala da je našla nekakav "izvor" jer je bila uvjerena kako je svijet previše složen, kompleksan i kaotičan da bi se negdje mogao naći korijen totalitarizma.