Što Merkel ima još reći Europi?

Mnogim zagovornicima Europske unije je francuski predsjednik Emmanuel Macron bio dugo čovjek nade. Mladalačkim zanosom se založio za čitav niz reformi kako bi se produbila europska integracija u vanjskoj politici, obrani, monetarnoj i gospodarskoj polici. Sa strašću i sa puno uvjerenja je iznosio svoje vizije. Ali njih je netko drugi trebao provesti. Prije svega se od njemačke vlade u Berlinu očekivalo da pomogne Macronu i da radosno ostvari njegove ideje. Ali ta igra nije tako jednostavna.

U uredu kancelarke je prije vladala suzdržanost prema odvažnim inicijativama iz Pariza. Macrona treba reducirati na izvodljivo, glasila je zadaća Angele Merkel. To je još jednom pokazala u svom govoru u Europskom parlamentu u Strasborgu. Još se jednom iskazala za već više puta sa Parizom usuglašene reforme: europske vojne jedinice za intervenciju koje bi jednog dana mogle postati „prava" europska vojska. Bankovna unija koja će na koncu štiti ulagače od rizika. Proračun koji predviđa investicije u zoni eura i solidarna politika migracija i azila.

Merkel u beskonačnoj reprizi

Angela Merkel ponavlja ono što već svi znaju. Nekakvih novih prijedloga ili čak vizija, cilj kamo bi se Europska unija trebala razviti - to se nije čulo iz usta Angele Merkel. Propustila je priliku pred Europskim parlamentom ostaviti svoje europsko nasljeđe. Ostala je kod opomena Poljskoj, Mađarskoj, Italiji i drugima da se drže pravila i zakona. Osnovni pojam njenog govora je bila solidarnost. Sve smo to već odavno čuli.Indirektno se osvrnula i na francuske kritike kako Njemačka blokira napredak. Ne može se drugačije protumačiti njeno obećanje da će do sredine prosinca biti postignut konkretan napredak u oporezivanju digitalnih tvrtki i u uniji banaka. Sve to, čak i rokovi su bili dogovoreni sa Macronom još u Mesebergu ovog lipnja.

Doduše, kancelarka je u Strasbourgu citirala dosad jedinog njemačkog predsjednika Europske komisije, Waltera Hallsteina. On je još 1969. rekao kako je europski projekt „neviđena odvažnost". Tu odvažnost nismo vidjeli kod Merkelice. Kancelarki je valjda bilo jasno da bi to mogao biti i posljednji njen veliki govor pred demokratskim predstavnicima 500 milijuna građana Europske unije. Nakon povlačenja sa dužnosti predsjednice stranke kršćanskih demokrata su joj odbrojeni i dani kancelarke. Najveća članica Unije, Njemačka će i bez Angele Merkel imati odlučujuću ulogu u EU. Ona je prije suzdržana i radije se brine za ono što se može provesti, priznala je Merkelica. Sa ovom kancelarkom, to je u Strasbourgu postalo posve jasno, više se neće mnogo toga promijeniti. Lijena patka je još jednom tek zamahnula krilima.

U očekivanju nasljednika

Emmanuel Macron je i sam u svojoj Francuskoj pod velikim pritiskom će očito još morati čekati na slijedećeg partnera (ili partnericu) u Berlinu. Hoće li se promjena - i time novi polet - dogoditi već prije izbora za Europski parlament u svibnju 2019., to nije izvjesno. Macron je te izbore proglasio odlučujućom bitkom protiv populista i protivnika Europske unije. Ali pro-europska kampanja sa tromom njemačkom kancelarkom oko vrata će biti teška zadaća.

Jedno je sigurno: tko god da bude u kancelarskom uredu u Berlinu, to neće značiti da će Macronove ideje biti i ideje Njemačke. U Europskoj uniji je uvijek stvar naći kompromis. To je snaga Europe. A osim toga, Njemačka i Francuska nisu same. Treba poslušati i interese ostalih 28 članica. To je upozorila i Merkelica u Strasbourgu. Predsjednik Macron je valjda čuo tu poruku.